I na kraju, naravno, nagrade: po jedna Pavlu Dešpalju i Staši Zurovcu, a dvije Almi Prici

Lijevo i desno Alma Prica u "Noći Iguane". Sredina lijevo Pavle Dešpalj, sredina desno "Daissa".

Dvije dnevne novine i po dvije manje ili više tradicionalne nagrade obično se spominju na kraju svakog Splitskog ljeta. Od 1990. Slobodna Dalmacija dodjeljuje "dramsku i glazbenu" Juditu, a od 2000. Jutarnji list pridružuje im i dva slično inspirirana Peristila. Pri tome, nagrade su Jutarnjeg izvorno nastale da bi skrenule pažnju na mlađe umjetnike, ali se svejedno znalo dogoditi, kao uostalom i ove godine, da žiriji obaju listova prionu uz ista imena ili naslove. Tako je Alma Prica za ulogu Hannah Jelkes u Williamsovoj "Noći iguane" koju je režirao Janusz Kica dobila i dramsku Juditu i dramski Peristil, samo uz različita obrazloženja žirija. Jutarnji list nagradu joj je dodijelio za "osobitu i senzualnu interpretaciju", a Slobodna za "samozatajnu i emotivno prigušenu". Potajna, ali ne i bezrazložna ljubav Staše Zurovca i žirija Jutarnjeg lista nastavila se i ove godine, pa je premda ne izravno, od ovoga žirija Staša Zurovac nagrađen po drugi put. Prvi put bio je jednim od glavnih sudionika nagrađenog "Baletnog triptiha" na 49. splitskom ljetu, a ovoga puta njegova "koreografska imaginacija i svježina" primijećeni su uz "zadivljujuću energiju i entuzijazam baletnog ansambla splitskog HNK" u premijeri "Daissa - istočno od raja". I na kraju, iako su prigovori da Festival nije imao "prave" operne premijere bili razmjerno brojni, još brojniji su se složili da je glazbena Judita za izvedbu "Prijenosa sv Dujma" otišla u prave ruke - ruke Pavla Dešpalja, koje su, kako kaže žiri Slobodne Dalmacije "vrijednom djelu Julija Bajamontija udahnule novi život"

"Ko to tamo pleše" kao najintrigantniji dio programa 51. splitskog ljeta

    
V. Sulić: "Best of" - Večer Kirov baleta - Grand Rapids Ballet Company - S. Zurovac: "Daissa"

Koliko god takva uspoređivanja bila ishitrena, ono što je Brazil u nogometu vjerojatno je Mariinsky teatar u svijetu baleta. Pa ipak, da uz njihovo impresivno sudjelovanje u plesnom programu nije bilo još nekoliko vrlo zanimljivih i neočekivano uspješnih zbivanja, teško da bi smo mogli govoriti o tom dijelu programa kao onome koji je polučio najbolje dojmove. Naravno, najskromniji učinkom, premda ih ne treba prestrogo suditi jer je riječ tek o poluprofesionalnom ansamblu, bili su gosti iz Michigana (Grand Rapids Ballet Company) koji su svoj kolažni program uglavnom uz jazz glazbene pratnje prikazali na Gripama. Gripe su bile i mjestom još dviju baletnih izvedbi: zanimljivog gostovanja Zagrebačkog plesnog ansambla čiji je gost koreograf Alexis Eupierre uspješno pokazao osobitosti svoga doživljavanja plesne umjetnosti u čemu je imao više nego solidnu podršku zaigrane zagrebačke plesne petorke. Publici sklonijoj klasičnim baletnim formama i vedrijim glazbenim podlogama vjerojatno se najviše svidio raznovrstan presjek iz višedesetljetnog koreografskog stvaralaštva Veseljka Sulića, kojega je dojmljivo otplesao splitski baletni ansambl, no ugođaj prave i furiozne baletne premijere pružila je tek "Daissa" Staše Zurovca, predstava magičnih i tjeskobnih slika koja je svojom "filmskom montažom" stavila splitski plesni ansambl pred jedan od najzahtjevnijih zadataka.

Koncertni program ili svladavanje bespuća prostorno-vremenske i repertoarne zbiljnosti

Trio Orlando - Ansambl Villancico - Lama Lo

Od dvanaest najavljenih koncerata samo ih je devet prešlo rampu. Dva su zapela već u dolasku. Istina oba zbog otkazivanja koja nije skrivio organizator, no kako je bila riječ o Hrvatskoj misi Borisa Papandopula i Stivers jazz orkestru, Festival je već na startu ostao bez dva glazbena zbivanja od kojih se podosta očekivalo. A kad im se kasnije pridružio i izostanak Southampton University Symphony Orchestra onda je 51. splitsko ljeto definitivno ostalo bez simfonijskih koncerata ili onih koji barem imaju takve prizvuke. No i zastupljena komornost pokazala se programski i prostorno prilično raspršenom, tako da su usporediva tek dva, najviše tri koncerta međusobno: po okrenutosti zaboravljenoj ili manje poznatoj glazbi prošlih stoljeća - Monegaški mali pjevači i Ansambl Villancico, a po njegovanju klasičnog i etabliranog komornog repertoara - Trio Orlando i Splitski gudački kvartet sa Željkom Milićem. Sve ostalo, otišlo je ovoga ljeta ka etno-folklornim vodama u kojima se brojnošću i popularnošću izdvajaju Afro-Cuban All Stars sa Juanom de Marcom te Veliki donski Kozaci s Petjom Houdjakovom. Pridružimo li ovim donskim i afro-kubanskim tonovima i one irske, ciganske, židovske i brojne druge napjeve zastupljene na koncertima Aris-a, Lama Lo-a, ili Zum quinteta, onda možemo konstatirati neobičan odmak koncertnog repertoara od tradicionalne ponude Splitskih ljeta. Kritika će ga vjerojatno dočekati podozrivo, nepovjerljivo i zajedljivo, no publika bi ga, dobije li na kvaliteti, profilu i ujednačenosti - mogla i prihvatiti.

"Palac dole - palac gore" ili kao su prošle dramske premijere "Kralj Ubu" i Noć iguane"

Pretežno negativne kritike i komentari kojima je ispraćen premijerni "Kralj Ubu" u studiozno pripremanoj režiji Zlatka Boureka i dramatizaciji Vladimira Gerića, sve do premijere Williamsove "Noći iguane" visjeli su kao uteg o vratu drugog podjednako temeljitog dvojca, Janusza Kice i Lade Kaštelan. Tim više što su i jedni i drugi, pored ostalog, zaigrali i na riskantnu kartu ambijentalnog kazališta i prepustili se milosti ovoga meteorološki prilično ćudljivog ljeta. Da se kojim slučajem i "Iguana" ispostavila kao "samo vizualno atraktivna" (Helena Braut, Vjesnik) i "preproducirana provokacija" (B. MIljuš, Večernji list), 51. splitsko ljeto ostalo bi bez obje premijerne dramske noge. Ovako, dogodine će hodati barem na jednoj, jer su i publika i kritika prepoznale kvalitetu traganja za izvornim Williamsom i odali priznanje i redateljskim zamislima i glumačkim kreacijama. Istina, pri tome je publika prošla značajno lošije. Naime,  predstavu su pratile brojne nezgode vezane uz otkazivanja zbog loših vremenskih prilika, pa će, da bi vidio "Iguanu" dio publike morati sačekati 52. splitsko ljeto.

Antinomije splitsko-ljetne dobrodošlice za Afro-Cuban All Stars i Juana de Marca

Da ga pohode imena slavna i priznata, lokalna, nacionalna i internacionalna, Split je naviknuo odavno, pa ga činjenica da u njemu trenutno radi i obitava cijela plejada velikih glumačkih, redateljskih, dirigentskih ili koreografskih imena pretjerano ne impresionira. Sresti istodobno u jednoj jedinoj šetnji Pavla Dešpalja i Iva Lipanovića, Matka Raguža i Zlatka Boureka, Almiru Osmanović i Veseljka Sulića, Georgija Para ili Tonka Ninića... za Split je redovno stanje i uobičajena pojava. Ali kad za isti stol sjednu Petar Selem i Juan de Marcos, pa u zajedničkoj konferenciji najave nastup potonjeg na Prokurativama, kako bi se i na djelu pokazalo da se Splitsko ljeto (i ne samo tim koncertom) otvara i prema onome najboljem što danas pruža sve popularnija etno glazba - onda je to ipak događaj za pamćenje, kojega ne mogu poništiti ni posve ironični pa i sarkastični napisi kako koncert kubanskih zvijezda "s programom 51. splitskog ljeta ima jednako veze kao i utakmica Hajduk - Debrecen" ili pak slični u kojima se koncept "raznolikosti" posprdno naziva "originalnom koncepcijom za 21. stoljeće".

Između poplavljenih pozornica i video zidova: "Stav'te pamet na tragikomediju"

Kao da nije dovoljno što iz godine u godinu Splitsko ljeto smanjuje obujam svog programa na Peristilu kao jednoj od najljepših otvorenih pozornica, a sve više dolaze u pitanje i održavanja predstava u zapadnom dijelu Dioklecijanovih podruma. Posljednje velike nedaće zbivale su se zbog poplavljenosti na 48. splitskom ljetu, a ove godine dotrajale instalacije prijete da će se "Antigona, kraljica u Tebi" koja je lani osvojila Juditu, u najbolju ruku odvijati kao "Antigona, kraljica u vodi" jer je poplavljena upravo dvorana u kojoj bi Zoja Odak i njezini podanici, umjesto da demonstriraju teška iskušenja što ih donose moć i vlast, vjerojatno trebali prvo posušiti prostor za igranje pa tek onda "stav'ti pamet na tragediju"!
I dok na jednoj strani HNK Split na čelu s Ravnateljem ljeta Milanom Štrljićem ne može učiniti ništa jer su rješenja u rukama Grada, na drugoj strani on otvara niz novih pozornica. Nakon pokušaja na 49. ljetu da se koncertno osvoji vrh Marjana, ove je godine prigodno mjesto za muziciranje potraženo u dvorištu Filozofskog fakulteta te I i II gimnazije, s Papandopulovom misom ući će se u Konkatedralu sv. Petra, a s Bajamontijevim sv. Djumom osim Peristila osvojit će se i Gospin otok u Solinu. Tamo, pak, gdje je interes publike ogroman a za svih nema mjesta niti svi imaju novaca, na dva video platna u središtu grada cijelo vrijeme trajanja festivala prikazivat će se publici najinteresantniji naslovi, a neki, poput Kirov baleta, i uživo prenositi.

"Potraži me u predgrađu" i dođi na Kirov balet, Anu Karenjinu, donske Kozake...

Pet premijernih predstava na 12 pozornica, uz niz gostovanja domaćih i inozemnih kazališnih ansambala - to je najavni rezime 51. splitskog ljeta, za kojega je umjetnički voditelj HNK Split Petar Selem ustvrdio kako se odvija posve u znaku otvorenosti koja relativizira pojmove provincije i metropole, pa nakon izgrađene Dalmatine "Zagreb ljeti može biti predgrađe Splita, kao što Dioklecijanov grad zimi može biti predgrađe metropole". A povoda da se u Split dođe sa svih strana Hrvatske bit će više nego dovoljno: Bajamontijev oratorij, Papandopulova misa, Bellinijeva Norma, Verdijev Nabucco; pa u drami Kralj Ubu, Noć Iguane, Priča o vojaku, Ana Karenjina; potom baletne premijere Veseljka Sulića, Staše Zurovca... uz brojna atraktivna gostovanja u svim kategorijama među kojima dominira ono Mariinski teatra i njegovih plesačkih zvijezda za čiji su nastup 04. kolovoza ulaznice već rasprodane.