|
Dioklecijanovi
podrumi / Diocletian's Basement Halls :
23.
25, 26, 27. i 28. VII 2004
Director / Redatelj : MATKO RAGUŽ
Glazba : TAMARA OBROVAC
Scenski pokret : JASNA FRANKIĆ BRKLJAČIĆ i DAMIR KLEMENIĆ
Scenografija : OZREN BAKOTIĆ
Kostimografija : DORIS KRISTIĆ, ELVIRA ULIP
Svjetlo: ZORAN MIHANOVIĆ
Asistent redatelja : SANJA PRNJAK
Uloge
/ Cast
ANTIGONA,
kraljica u Tebi, kći Edipova:
ZOJA ODAK
IZMENA, sestra njezina: ASJA JOVANOVIĆ
MLADA ANTIGONA, kći Izmenina: JADRANKA ĐOKIĆ
MANTA, proročiva, kći Tirezijina: BRUNA BEBIĆ TUDOR
MELANIPA, dvorska: ANDRIJANA VICKOVIĆ
Zapovjednik straže: NIKOLA IVOŠEVIĆ
Šef polisije: MILAN PLEŠTINA
Prvi stražar: ILIJA ZOVKO
Drugi stražar: JOSIP ZOVKO
Treći stražar: MILIVOJ BEADER
Četvrti stražar: MARIN TUDOR
Djevojčica:
Kor: LJUBO MATELJAN, DAMIR POLJIČAK, DEA MLADINIĆ, IVANA ŽUPA, PETRA
ROSANDIĆ,
BRANKA RUNTIĆ, INJA RADMAN, ANA KRSTULOVIĆ, DAMIR KLEMENIĆ
|
|
ANTIGONA,
KRALJICA U TEBI
djelo je jednog od ponajboljih
književnika u povijesti splitske kulture, čija postmoderna
tragedija s elementima groteske na originalan i pjesnički uzbudljiv način
otvara vječna pitanja obmane vlasti i tragike žrtve kroz ljubav i
ljudsko dostojanstvo. Prizivajući u sjećanje (stvarno ili imaginarno) Antigonu
prvog Splitskog ljeta nastojimo
povući nit dugu pedeset godina i udahnuti novi život djelu našeg
velikog pjesnika, Tonča Petrasova Marovića.
"BITI ILI VLADATI" ILI "ŠTO BI SE BILO
DOGODILO..." "Dok Edip djeluje iz starosti svog
kompleksa, Antigoni je sudbina pomlađivati se - ona je osuđena na
mladost. zar je stoga neobično što petrasov Marović, na tragu
Sofoklove samovolje, ostavlja Antigonu na životu? Štoviše, nadživjevši
ostale nosioce vlasti u Tebi, ona zamjenjuje Kreonta te postaje
tebanskom kraljicom. Marović tako istražuje preostalu mogućnost: što
bi se bilo dogodilo da je Kreont Antigoni oprostio njezin prijestup i
spriječio je ujedno da svoj čin ponovi..." Zvonimir Mrkonjić,
prolog 48/49, 1981.
TONČI PETRASOV MAROVIĆ (Mravinci, Split, 1934 - Split, 1991) Završio
je klasičnu gimnaziju i Pedagošku akademiju u Slitu, a radio je kao
urednik u RTV centru Split. Pisao je poeziju, kratke priče, drame,
kritike, te bio urednikom u splitskom Logosu i u Mogućnostima.
Pripadnik je poskrugovaškog razdoblja, premda je i takva odrednica tek
temporalna. Naime, Petrasov Marović do te je mjere samosvojan i kao
pjesnik i kao prozaik da bi svako stilsko-poetičko klasificiranje bilo
nezahvalno i obuhvaćalo bi tek djelić njegovih poetskih traganja. Iza
sebe je ostavio brojne radove, od kojih značajan dio razasut po časopisima.
Značajnija djela: Asfaltirano nebo (tri poeme), Split, 1958; Knjiga vode (pjesme i
poeme) Split, 1962; Riječ u zemlji (poema), Split, 1963; Putanje
(poema), 1967; Ciklus o cilju (pjesme), Split, 1968; Ljudski
kusur (roman), 1969; Premještanja (pjesme i poeme), Zagreb,
1972; Ča triba govorit (pjesme za djecu), 1975; Hembra (poema),
1976; Eros i Anter (pjesničko-grafička mapa u suradnji s M.
Trebotićem), 1976; Demokritov kruh (kratke priče), 1978; Suprotiva
(izabrane pjesme i poeme), Zagreb, 1981; Lastavica od 1000 ljeta,
Zagreb, 1982; Osamnica, Zagreb, 1984; Temistokle, Split, 1984;
Isolamento, Modena 1986, Moći ne govoriti, Zagreb 1988. Odabrana djela
izišla su mu u Splitu 1992.Drama Zimski prostor emitirana mu je na Radio-Zagrebu i
Radio-Ljubljani, a zatim scenski izvedena u podrumima Dioklecijanove
palače, u sklopu Splitskog ljeta 1975. godine.
Apokrifna tragedija u šest
slika s međuigrom i epilogom Antigona, kraljica u Tebi praizvedena
je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, 19. siječnja 1981, zatim
prikazana na Sterijinom pozorju u Novom Sadu, 6. lipnja 1981. te je
napokon snimka predstave emitirana na Televiziji Zagreb, 23. prosinca
1981. godine.
MATKO RAGUŽ filmski je i kazališni glumac, redatelj te osnivač
i umjetnički voditelj Teatra Exit. Za Exit, osnovan 1994. Raguž će reći:
"Željeli bismo da riječ u našim
predstavama izgleda kao vrh ledenog brijega. Da bi se taj mali dio
vidio, treba na pokusima stvarati i istraživati onaj veliki, puno veći
dio koji se ne vidi. Glumački i redateljski posao za mene je
dugotrajano pipkanje i traženje, a na kraju odabir po mjeri vlastitog
ukusa. Za Teatar Exit osnovno izražajno sredstvo je glumac, koji i jest
temelj svakog pravog kazališta."
A ono što Raguž kaže za Exit u najvećoj mjeri vrijedi i za Raguža
osobno. Stoga kad on ne bi bio uvjeren da Petrasovu Antigonu redateljski
može iznijeti na način da "riječi budu samo vrh ledenog
brijega", Raguž je se sigurno nikad ne bi ni poduhvaćao.
|
