Redatelj

Diego de Brea

Dramaturgija

Diana Koloini

Lektorica

Mateja Dermelj

Scenografija

Diego de Brea

Kostimografija

Leo Kulaš

Izbor Glazbe

Diego de Brea, Silvo Zupančić

Oblikovanje zvuka

Silvo Zupančić

Zvučne ilustracije i atmosfere

Silvo Zupančić

Uloge:
 

Baron Joachim von Essenbeck

Sandi Pavlin

Baronica Sophie von Essenbeck, udovica Joachimovog sina

Maruša Geymayer-Oblak

Martin von Essenbeck, njezin sin

Matija Vastl

Friedrich Bruckmann, poslovođa u čeličani von Essenbeck, ljubimac Sophie von Essenbeck

Uroš Maček

Baron Konstantin von Essenbeck, Joachimov nećak, udovac, član SA

Ivan Godnič

Gunther von Essenbeck, njegov sin, student

Željko Hrs

Herbert Thallman, Joachimov nećak

Pavle Ravnohrib

Elisabeth Thallman, njegova žena

Romana Šalehar

Ikona

Ivan Rupnik

Olga Grad

Zar u svijetu bez Boga čovjek sebi ništa ne može zabraniti?
Slovensko mladinsko gledališče razinom svojih izvedbi kao i izborom tema koje stavlja na repertoar uvijek privlači pažnju. Na splitskom ljetu gostuje često, a nerijetko biva ovjenčano i nagradama. Viscontijev Sumrak bogova jedno je od djela svjetske filmske klasike (1969.) kojom je Visconti dao ne samo široku fresku fašističke Njemačke, nego i postavio ključna pitanja o naoko bezazlenoj penetraciji zla, kojega odjednom, poput požara, više nitko ne može zaustaviti…
A radnja Sumrak bogova zbiva se upravo između takva dva događaja. Od noći paljenja Reichstaga do noći dugih noževa proteklo je tek godinu i pol dana (1933/34), a količina pripremljenog zla – uz to besprijekorno zapakiranog u najrafiniraniju dekadenciju – bila je dostatna ne samo za materijalna i ljudska razaranja bez premca, nego i za takvu degradaciju ljudskosti nad kojom i danas ostajemo zgranuti.
Znamo li da je jedan od danas najzapaženijih slovenskih redatelja Diego de Brea (1969.) u posljednje vrijeme postavljao Dumasovu Kraljicu Margot, potom Edwarda II te Doctora Faustusa Christophera Marlowea, te da je nakon Sumraka bogova na red došao i Zločin i kazna Dostojevskoga, a onda je jasno da su mračne i teške teme one koje De Breu gotovo opsesivno privlače. On ih pred nas postavlja žestoko, maštovito, ekspresivno, ali i ljudski angažirano, jer ne može shvatiti zašto čovjek misli da je svijetu bez Boga sve dopušteno!