Od 28. – 30- srpnja na 54. Splitskom ljetu gostovat će predstava Fragmenti nastala po djelima Samuela Becketta u režiji Petera Brooka, britanskog kazališnog i filmskog redatelja i inovatora, zasigurno najcjenjenijeg živućeg kazališnog umjetnika. Fragmente će izvesti Brookov Centar za izučavanje kazališta (C.I.C.T.) i Theatre des Bouffes du Nord, koji je sjedišta Centra još od 1974. godine.

Predstavu čine pet kratkih, manje poznatih komada Samuela Becketta, možda najutjecajnijeg dramatičara dvadesetog stoljeća u posvetu kojemu je Brook 2007. načinio predstavu upravo na piščevu stotu obljetnicu rođenja. Ti komadi su Grubo za kazalište I, Zibanka, Čin bez riječi II, Nijedno, Dođi i idi, a u Splitu će ih izvesti glumci Hayley Carmichael, Marcello Magni i Khalifa Natour. Brook je predstavu realizirao uz umjetničku suradnju svoje dugogodišnje suradnice Marie-Hélène Estienne. Peter Brook o Beckettu kaže: „Danas, s vremenskim odmakom, vidimo kako su pogrešno prvobitno obilježili Becketta - očajan, negativan, pesimističan. Doista, on bulji u prljavi ponor ljudskog postojanja. Ali njegov humor spašava i njega i nas da ne propadnemo u taj ponor; on odbija teorije i dogme koje nam nude pobožne utjehe, a cio njegov život stalna je i bolna potraga za bitkom„ Upravo zato Brook je ovom predstavom svojim minimalističkim kazališnim jezikom pokazao, kako su neki kritičari istakli, klaunovsku stranu Becketta. Predstava je izvorno postavljena u Parizu u Theatre des Bouffes du Nord, a nakon toga u londonskom kazalištu Young Vic. U Splitu će igrati engleska verzija (uz titlove na hrvatskom).

Hayley Carmichael rođena je u Engleskoj, u Croytonu. Suosnivačica je trupe Told by an Idiot. Nedavno je nnastupala u lonndonskom Royal Court Theatre. Dobila je nagradu Theatrical Management Organization kao najbolja glumica 1999. godine, te nagradu za najbolju glumicu magazina Time Out . Pored brojnih ostvarenih kazališnih ostvarila je i nekoliko televizijskih i i filmskih uloga, poput onih u filmovima Carevo novo ruho, Šimun mag, Anazapta, National Achievement Day.
Marcello Magni talijanski je glumac koji se kazališno formirao u Parizu diplomiravši na čuvenoj školi Jacques Lecocq. Danas je glumac, redatelj i kazališni pedagog na Jacques Lecocq. Suosnivač je londonskog Complicite Theatre u kojem je radio 24 godine. Tijekom rada s Complicite surađivao je i s drugim trupama istraživajući osobiti svijet maski i commedia dell'arte kazališta, te igrao djela Marivauxa, Molierea i Ruzzantea. Značajna je njegova suradnja s Kathryn Hunter u produkcijama Aristofana, Shakespearea, T. Williamsa, Brechta, Lee Hall u National Theatre, Shakespeare's Globe, Royal Shakespeare Company i Theatre Clwyd.

Khalifa Natour je Palestinac, rođen Kalanswi u Izraelu. Njegova predstava Priče pod okupacijom, serija monologa, improvizacija i skečeva koja je premijerno izvedena u Egiptu nagrađena je kao najbolja na Festivalu alternativnog kazališta, a gostovala je u Švedskoj, SAD, u Royal Court, te Young Vic kazalištima u Londonu. Za Hakawati (Palestinsko nacionalni teatar) adaptirao je poemu Al Jidariyya pjesnika Mahmouda Darwisha. Osvojio je prvu nagradu u Teatronetto 2006. za In Spitting Distance, predstavu koja je prikazana u Parizu u Theatre des Bouffes du Nord, New Yorku, Rimu, Barceloni, Jeruzalemu. Među njegovim filmskim i televizijskim ulogama ističe se jedna od glavnih uloga u filmovima Posjet orkestra i Ranino vjenčanje.

Osim na 54. Splitskom ljetu Fragmenti su ove godine gostovali u Sjedinjenim Državama, Kini, Francuskoj, Brazilu, Španjolskoj, Njemačkoj i Italiji. U Splitu će od ponedjeljka do srijede u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta biti prikazane 4 predstave i to 28. i 29. srpnja u 21 sat, te 30. srpnja u 19 i 22 sata.


O Samuelu Beckettu
"Beckett je bio perfekcionist, međutim može li netko biti perfekcionist a da to nije intuitivno? Danas, s vremenskim odmakom, vidimo kako su pogrešno prvobitno obilježili Becketta - očajan, negativan, pesimističan. Doista, on bulji u prljavi ponor ljudskog postojanja. Ali njegov humor spašava i njega i nas da ne propadnemo u taj ponor; on odbija teorije i dogme koje nam nude pobožne utjehe, a cio njegov život stalna je i bolna potraga za bitkom.
Postavlja ljudska bića upravo tamo gdje ih i poznaje, u mrak. Oni neprestano zure kroz prozore, u same sebe, u druge, prema van, ponekad prema gore, u beskrajnu nepoznanicu. On dijeli njihove nesigurnosti, njihovu bol. Međutim, kad je otkrio kazalište ono je otvorilo mogućnost da se postigne sklad; sklad u kojemu zvuk, pokret, ritam, dah i tišina zajedno tvore jedinstvenu ispravnost. Bio je to nemilosrdan zahtjev koji je sam pred sebe postavio - nedostižan cilj koji mu je hranio potrebu za perfekcijom. Zato on i prolazi kroz rijedak prolaz koji povezuje grčko kazalište, preko Shakespearea do današnjih dana u beskompromisnom slavlju čovjeka koji istini gleda u oči, nepoznatoj, užasnoj, zadivljujućoj…"
Peter Brook

About Samuel Beckett
"Beckett was a perfectionist, but can one be a perfectionist without an intuition of perfection? Today, with the passage of time, we see how false were the labels first stuck on Beckett - despairing, negative, pessimistic. Indeed, he peers into the filthy abyss of human existence. His humour saves him and us from falling in, he rejects theories, dogmes, that offer pious consolations, yet his life was a constant, aching search for meaning.
He situates human beings exactly as he knew them in darkness. Constantly they gaze through windows, in themselves, in others, outwards, sometimes upwards, into the vast unknown. He shares their uncertainties, their pain. But when he discovered theatre, it became a possibility to strive for unity, a unity in which sound, movement, rhythm, breath and silence all come together in a single rightness. This was the merciless demand he made on himself - an unattainable goal that fed his need for perfection. Thus he enters the rare passage that links the ancient Greek theatre through Shakespeare to the present day in an uncompromising celebration of one who looks truth in the face, unknown, terrible, amazing ..."
Peter Brook

 

Peter Brook rođen je u Londonu 1925. Tamo je 1943. režirao svoju prvu predstavu. Potom je režirao više od 70 produkcija u Londonu, Parizu i New Yorku. S Royal Shakespeare Company uprizorio je Uzaludni ljubavni trud (1946.), Mjera za mjeru (1950.), Tit Andronik (1955.), Kralj Lear (1962.), Marat/Sade (1964.), US (1966.), San ljetne noći (1970.) i Antonio i Kleopatra (1978.).
1971. osnovao je Međunarodni centar za izučavanje kazališta u Parizu, a 1974. otvorio njegovu stalnu bazu u Bouffes du Nord Theatre. Tu je režirao: Timon Atenski, Ik, Ubu aux Bouffes, Konferencija ptica, L'Os, Višnjik, Mahabharata, Woza Albertl, Oluja, Čovjek koji, Qui est la?, Ol les Beaux Jours, Je suis un Phenomene, Kostimi, Hamletova tragedija, Daleko, Smrt Krišne, Ta Main dans la Mienne, Veliki inkvizitor, Tierno Bokar i Sizwe Banzi je mrtav - mnoge od ovih predstava izvedene su i na francuskom i na engleskom jeziku.
Od opera režirao je La Boheme, Boris Godunov, Olimpijci, Salomé i Figarov pir u Covent Gardenu; Faust i Evgenij Onjegin u Metropolitan Operi u New Yorku, Tragedija Karmen i Impresije Pelleasa u Bouffes du Nord u Parizu, te Don Giovanni za Festival Aix en Provence.
Autobiografija Petera Brooka Nit vremena objavljena je 1998. i pridružuje se ostalim izdanjima uključujući Prazan prostor (1968.) - prevedeno na više od 15 jezika, Pomično stajalište (1987.), Evociranje (i zaboravljanje) Shakespearea (2002.) i Nema tajni (1993.).
Značajni su i njegovi filmovi Gospodar muha, Marat/Sade, Kralj Lear, Moderato Cantabile, Mahbharata i Susreti sa značajnim ljudima.

Peter Brook was born in London in 1925. He directed his first play there in 1943. He then went on to direct over 70 productions in London, Paris and New York. His work with the Royal Shakespeare Company includes Love's Labour's Lost (1946), Measure for Measure (1950), Titus Andronicus (1955), King Lear (1962), Marat/Sade (1964), US (1966), A Midsummer Night's Dream (1970) and Antony and Cleopatra (1978).
In 1971, he founded the International Centre for Theatre Research in Paris and in 1974, opened its permanent base in the Bouffes du Nord Theatre. There, he directed Timon of Athens, The Ik, Ubu aux Bouffes, Conference of the Birds, L’Os, The Cherry Orchard, The Mahabharata, Woza Albertl, The Tempest, The Man Who, Qui est la?, Ol les Beaux Jours, Je suis un Phenomene, Le Costume, The Tragedy of Hamlet, Far Away, La Mort de Krishna, Ta Main dans la Mienne, Le Grand Inquisiteur, Tierno Bokar, and Sizwe Banzi is dead - many of these performing both in French and English.
In opera, he directed La Boheme, Boris Godounov, The Olympians, Salomé and Le Nozze de Figaro at Covent Garden; Faust and Eugene Onegin at the Metropolitan Opera House, New York, La Tragedie de Carmen and Impressions of Pelleas, at the Bouffes du Nord, Paris and Don Giovanni for the Aix en Provence Festival.
Peter Brook's autobiography, Threads of Time, was published in 1998 and joins other titles including The Empty Space (1968) - translated into over 15 languages, The Shifting Point (1987), Evoking (and Forgetting) Shakespeare (2002), and There are No Secrets (1993).
His films include Lord of the Flies, Marat/Sade, King Lear, Moderato Cantabile, The Mahabharata and Meetings with Remarkable Men.

 

Marie-Hélène Estienne sudjelovala je u mnogim kazališnim i filmskim projektima kao autor i asistent produkcije. Nakon što je bila novinarka u Le Nouvel Observateur i Les Nouvelles Littéraires, postala je asistent Michaela Guya, u radu na Paris Festival d'Automne.

Godine 1974. radila je na kastingu za Timona Atenjanina Petera Brooka. Pridružila se Brookovom Centru za istraživanje kazališta (C. I. C. T.) 1977. za rad na predstavi Ubu aux Bouffes i od tada je asistent produkcije u svim produkcijama Centra.

Bila je Brookov asistent na La Tragedie de Carmen i Mahabharata i umjetnički suradnik za Oluju, Impressions de Pelléas te Tragedija Hamlet (2000.). Bila je dramaturg za Woza Albert I, The Man Who i Qui est la? Zajedno s Peterom Brookom potpisuje autorstvo za Je suis en Phénomène, izvedene u Théâtre des Bouffes du Nord (19898). Producirala je adaptaciju na francuski jezik predstave Le Costume (Can Themba, 199) u Théâtre des Bouffes du Nord, kao i Far Away od Caryl Churchill 2002.

Surađuje u režiji, te zajedno s Jean Claude Carrière potpisuje tekst za Tragediju Hamlet (2002) i za Smrt Krišne.

Nedavno je ostvarila francusku adaptaciju Ta main dans la mienne od Carol Rocamora, 2003. potpisuje kazališnu adaptaciju Velikog inkvizitora Dostojevskog, a 2004. Tierno Bokar iz djelâ Amadou Hampaté Bâ. Nakon toga adaptirala je na francuski Sizwe Banzi je mrtav (Athol Fugard, John Kani i Winston Ntshona).

Marie-Hélène Estienne has taken part in many theatre and cinema projects as author and production assistant. While a journalist at Le Nouvel Observateur and Les Nouvelles Littéraires, she became Michel Guy’s assistant, working on the programming of the Paris Festival d’Automne.
In 1974 she worked on the casting of Peter Brook’s Timon of Athens. She joined C.I.C.T. in 1977 for Ubu aux Bouffes and has since been production assistant for all the Centre’s work.
She was also Brook’s assistant for La Tragédie de Carmen and The Mahabharata and artistic collaborator for The Tempest, Impressions de Pelléas and more recently The Tragedy of Hamlet (2000). This collaboration developed to include dramaturgy for Woza Albert !, The Man Who, and Qui est là ?. She co-authored, with Peter Brook, Je suis un Phénomène, presented at Théâtre des Bouffes du Nord (1998). She produced the French language adaptation of Le Costume (“The Suit”) by Can Themba, created in 1999 at Théâtre des Bouffes du Nord as well as Far away, by Caryl Churchill in 2002.
She collaborates to the directing and signs together with Jean Claude Carrière the texts for La Tragédie d’Hamlet (2002) and La Mort de Krishna. She recently realised the French adaptation of Ta main dans la mienne by Carol Rocamora, signed in 2003 the theatrical adaptation of Le Grand Inquisiteur by Dostoïevski and in 2004, Tierno Bokar from Amadou Hampaté Bâ’s works. She lately adapted to French the play Sizwe Banzi is dead by Athol Fugard, John Kani and Winston Ntshona.

 

Ponešto neobičan pogled na Samuela Becketta
Izrazito štovani redatelj Peter Brook pruža nam ponešto neobičan pogled na Samuela Becketta. U programskoj bilješci o izboru piščevih kraćih djela kaže: “Danas, kad je proteklo dovoljno vremena, vidimo kako su lažne bile opaske pripisane Beckettu na početku – očajan, negativan, pesimističan“. Doduše očaj, negativizam i pesimizam prema mom mišljenju bili bi savršeni opis većine Beckettovih djela. /…/ Ipak, Brook je u pravu kada kaže da usud i potištenost nisu potpuna slika. Ima nešto plemenito u hrabrosti kojom Beckett zuri u ništavilo, nešto herojsko u humoru koji iznuđuje iz očaja, nešto sasvim dirljivo u očitoj ljudskoj suosjećajnosti njegovih djela. Ovih pet kratkih komada tek su mrvice s majstorova stola, a ipak, na svoj skroman nepretenciozan način ova je večer puna otkrića.
Charles Spencer, The Daily Telegraph

Somewhat unusual view of Samuel Beckett
The revered director Peter Brook takes a somewhat unusual view of Samuel Beckett. In a programme note to this selection of some of the dramatist's shorter pieces, he writes: "Today with the passage of time we see how false were the labels first stuck on Beckett - despairing, negative, pessimistic." Actually despairing, negative and pessimistic would seem to me to be perfectly accurate descriptions of much of Beckett's work. [...] Nevertheless Brook is right to suggest that doom and gloom isn't the complete picture. There is something uplifting about the courage with which Beckett stares into the void, something heroic in the humour he wrings from desperation, something deeply moving about the manifest human sympathy of his writing. These five brief pieces are little more than chippings from the master's work table, yet in its modest, unfussy away, this is a revelatory evening.
by Charles Spencer, The Daily Telegraph