O FESTIVALU

PROGRAM  

NAGRADE

NOVOSTI 

ULAZNICE

SPONZORI

ABOUT FESTIVAL

PROGRAMME

AWARDS

NEWS 

TICKETS

SPONSORS

ZAGREBAČKA FILHARMONIJA / THE ZAGREB PHILHARMONIC ORCHESTRA

Peristil / Peristyle : 15. VII 2004

Dirigent / Conductor : ALUN FRANCIS

Program

STJEPAN ŠULEK
Epitaf jednoj izgubljenoj iluziji (1971)

GUSTAV MAHLER
V simfonija u cis-molu (1904)
Trauermarsch
Stürmisch bewegt
Scherzo
Adagietto
Rondo-Finale

ZAGREBAČKA FILHARMONIJA najpoznatiji je hrvatski orkestar koji uspješno djeluje od godine 1871. Pod vodstvom majstora dirigentske palice Friedricha Zauna, Milana Horvata, Lovre pl. Matačića, Mladena Bašića, Pavla Dešpalja, Pavela Kogana, Kazushija Ônoa i Alexandera Rahbarija taj je Orkestar posljednjih desetljeća doživio umjetnički procvat i punu međunarodnu afirmaciju na mnogobrojnim gostovanjima širom svijeta. Od ove sezone orkestar Zagrebačke filharmonije djeluje pod vodstvom svojega novog šefa dirigenta Vjekoslava Šuteja.

Prema mišljenju glazbenih stručnjaka Zagrebačka filharmonija odlikuje se osobitom, lako prepoznatljivom zvukovnom bojom te iskonskim osjećajem za melodiju i ritam, što je odlika samo najboljih ansambala. Na koncertima Zagrebačke filharmonije sudjelovao je golem broj instrumentalnih i vokalnih solista, te niz zborova. Samo godine 1999. s Orkestrom su, među ostalima, nastupali i umjetnici kakvi su Mstislav Rostropovič, Barbara Hendricks, Mischa Maisky i Montserrat Caballé, a bile su održane i dvije nadasve uspješne turneje: desetodnevno gostovanje po Španjolskoj (gdje je osobito bila zapažena suradnja s pijanistom Fabiom Bidinijem) te odličnim kritikama popraćena trotjedna turneja po Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji (pod ravnanjem Michaela Halásza, a uz sudjelovanje pijanista Rudolpha Buchbindera i violinista Sergeja Stadlera).

Orkestar se nedavno istaknuo sjajnim koncertima u Španjolskoj i u Austriji, a s Gracerskom je filharmonijom uspostavljena trajna umjetnička suradnja. U prosincu 2002. Zagrebačka filharmonija održala je veoma uspješan koncert, osobito dobro prihvaćen od strane bečke kritike, u Zlatnoj dvorani Musikvereina. Tom prigodom Orkestrom je dirigirao maestro Vjekoslav Šutej a kao solist nastupio je Radovan Vlatković ugledni hrvatski hornista. U svibnju 2003. Orkestar je sa zapaženim uspjehom gostovao u Petrogradu na XI. Međunarodnom festivalu Zvijezde bijelih noći. Zagrebačka filharmonija sredinom siječnja ove godine, ostavrila je još jedno uspješno gostovanje u Beču, ovoga puta održala je koncert u velikoj dvorani Konzerthausa. Koncertom je dirigirao maestro Patrick Fournillier, a uz orkestra Zagrebačke filharmonije osobito zapažen nastupa imao je pijanist Gottlieb Wallish izvodeći Koncert za glasovir Božidara Kunca.

Orkestar se ističe bogatom diskografskom aktivnošću. Na seriji kompaktnih ploča objavljen je niz briljantnih koncertnih izvedbi Zagrebačke filharmonije a među njima je i izvedba Dvořákove opere Rusalka (u proizvodnji poznate tvrtke Koch Discover International, 1998.). Godinu dana kasnije Zagrebačka filharmonija objavila je sedam kompaktnih ploča sa živim snimkama svojih koncerata pod ravnanjem Lovre pl. Matačića. U vlastitoj produkciji 2000. godine objavljeno je novih pet kompaktnih ploča s isto takvim snimkama s Milanom Horvatom, doživotnim počasnim šef-dirigentom ZF-a, a godine 2001. još pet ploča sa snimkama šef-dirigenata Orkestra. Svojom aktivnošću Zagrebačka filharmonija potaknula je mnoge hrvatske skladatelje kojih je simfonijske ostvaraje ne samo praizvela nego i trajno zabilježila na svojim snimkama.

ALUN FRANCIS jedan je od posebno cijenjenih dirigenata današnjice, a karijeru je započeo nakon glazbenog studija u Manchesteru i to kao hornist u Hallé Orchestra pod ravnanjem Sir Johna Barbirollija, te u Bournemouth Symphony Orchestra pod ravnanjem Constantina Silvestrija.
Glazbenim ravnateljem Ulster Orchestra postao je 1969., nakon kratkog perioda asistiranja kao gost dirigent. Deset godina kasnije karijeru nastavlja u Sjedinjenim  Državama kao glazbeni ravnatelj Northwest Chamber Orchestra u Seattleu i na tom mjestu ostaje do polovice osamdesetih. Slijede potom funkcije dirigenta i glazbenog savjetnika Overijssels Philharmonic Orchestra i Opera Forum u Nizozemskoj; generalnog glazbenog ravnatelja Nordwestdeutsche Philharmonie u Njemačkoj, te glavnog dirigenta Orchestra Sinfonica Haydn u Bolzanu u Italiji. U prvom dijelu ovoga razdoblja Francis snima za LSO, RPO, Philharmonia i ECO i dirigira gotovo svim značajnijim britanskim orkestrima, sve do svog prvog odlaska u Sjedinjene Države, a potom i u kontinentalnu Europu.
Tijekom 35 godina duge glazbene karijere Alun Francis dirigira pred više od stotinu filharmonijskih i opernih orkestara. Premda vrstan poznavatelj standardnog repertoara, on je i posebno priznati dirigent djela dvadesetoga stoljeća, a također je vrlo cijenjen i kao operni dirigent koji na svom repertoaru ima više od pedeset opernih naslova. Nekoliko je opera snimio za čuvenu ediciju Opera Rara, a također je dirigirao je i svjetskom premijerom Donizettijeve opere Gabriella di Vergy 1978. godine. Angažiran je potom i na snimanju brojnih orkestarskih projekata, uključujući cjelokupna simfonijska djela Milhauda, Petterssona, Wolf-Ferrarija i Casella.
Na mjestu šefa dirigeta Berlin Symphony Orchestra Francis provodi gotovo cijele devedesete godine, pojavljujući se istodobno diljem Njemačke s radio orkestrima Berlina, Frnkfurta, Hannovera i Saarbruckena, a također i na čelu hamburške i stuttgartske  te Nordwestdeutsche filharmonije. U Italiji Francis surađuje u Milanu, Cagliariju, Palermu..., u Švicarskoj dirigira baselskim Radiosinfonie orchestra, a u Zagrebu će u, Dvorani Vatroslav Lisinski, 2005. godine nastupati po deseti put.

Ravnatelj / Managing Director : BERISLAV ŠIPUŠ | Glazbeni ravnatelj i glavni dirigent / Music Director and Principal Conductor: VJEKOSLAV ŠUTEJ | Počasni šef dirigent / Conductor laureate : MILAN HORVAT

ZAGREB PHILHARMONIC - one could link its origins with the foundation of the Zagreb Opera Orchestra in 1870. Ivan Zajc organized the so-called 'Quodlibet', concerts with extracts from operas, overtures, symphonic fragments and later on complete symphonic concerts. On February 25th 1871, the first Quodlibet was performed and is considered as the beginning of professional orchestral and concert activity in Zagreb, the basis for the Zagreb Philharmonic. On June 27th 1918 a society called The Croatian Philharmonic was founded, with baron Milan Turković as its first president. In 1919 the members of the theatre orchestra inspired by Dragutin Arany form 'The Theatre Orchestra Philharmonic', which changes the name into 'The Zagreb Philharmonic' on September 3rd 1920. Some of the most distinguished Croatian and foreign artists have performed with the philharmonic, such as: Bruno Walter, Lorin Maazel, Friedrich Zaun, Lovro pl. Matačić, Kyril Kondrashin, Leopold Stokowski, Milan Horvat, David Oistrakh, Aldo Ciccolini, Nathan Milstein, Henryk Szeryng, Igor Oistrakh, Mstislav Rostropovich, Leonid Kogan, Yehudi Menuhin, Emil Gilels, Luciano Pavarotti, Kazushi Ono, Pavel Kogan and many others. Many tours and performances in some of the greatest musical centres around the world, together with numerous concerts in Croatia and Zagreb which always represented outstanding musical achievements, make The Zagreb Philharmonic one of the most prominent Croatian cultural institutions.

ALUN FRANCIS During the last 35 years Alun Francis has appeared with more than a hundred orchestras and opera companies. In addition to his acknowledged excellence in standard repertoire he is a noted specialist of twentieth-century music and also highly regarded as a conductor of bel canto opera in which area he has a repertoire of over fifty works. He has recorded several operas for Opera Rara and conducted the world premiere of Donizetti's Gabriella di Vergy in 1978. Alun Francis is currently engaged in a large number of orchestral recording projects which include the complete works or symphonies of Milhaud, Pettersson, Wolf-Ferrari and Casella.

STJEPAN ŠULEK (1914 - 1986) hrvatski skladatelj, violinist i dirigent, stvarao je u početku djela obilježena folklornim značajkama, ali je brzo napustio takozvani nacionalni smjer. Međutim, nisu ga zadovoljila ni postignuća suvremenih glazbenih strujanja, pa se okrenuo klasici. Humanist, pacifist, čovjek široke kulture, Šulek je i bez programatske određenosti stvarao djela s programom, još točnije, s idejom o trijumfu dobra i humanosti nad svim zamkama i stranputicama što se isprečuju na čovjekovu putu. Njegov više nego bogat opus obuhvaća 8 simfonija, 4 klasična koncerta za orkestar, 10 instrumentalnih koncerata i drugih djela koja govore o izrazitom simfoničaru. I kad je pisao operu, prilazio joj je prije svega kao simfoničar (Koriolan, 1957; Oluja, 1969).
Na području vokalne glazbe napisao je kantatu Zadnji Adam na Kranjčevićeve stihove; na riječi Dobriše Cesarića nastala je Pjesma mrtvog pjesnika za glas i klavir, a ciklus Strah temelji se na stihovima Đure Sudete. Jedino a cappella vokalno djelo - Baščanska ploča - za mješoviti zbor napisao je pri kraju života, 1980. godine.
U traženju vlastita puta Šulek se postupno priklonio tezi da u umjetnosti ne treba pošto-poto težiti originalnosti. Glavna Šulekova snaga očituje se u jasnoj i preglednoj arhitektonici i u formalnom savršenstvu njegovih radova iz kojih zrači klasična zrelost oblikovanja. Zanimljivo je da su u Šulekovoj školi na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji izrasli, uz ostale, Milko Kelemen, Stanko Horvat, Dubravko Detoni i Igor Kuljerić, dakle skladatelji koji su krenuli potpuno različitim pravcima od svoga učitelja. "I premda su njegovi đaci zdušno preuzeli tekovine europske avangarde, Šulek je uporno ostajao dosljedan svom stilu. U tome je, međutim, postajao sve usamljeniji, pa tako njegov kasni opus nosi izrazitu crtu ogorčenosti koja prelazi u razočaranje, bunta koji se pretvara u rezignaciju, kao što je to posve razvidno u vrlo uspjelom Epitafu jednoj izgubljenoj iluziji ." praizvedenom 1971. godine.

GUSTAV MAHLER (1860 - 1911) austrijski kompozitor i dirigent, autor je velikih orkestralnih djela. Deset impresivnih simfonija i nekoliko ciklusa pjesama za glas i orkestar glavnina je onoga što je ostvario, jer je značajan broj ranih radova sam spalio. Njegov se simfonizam nadovezuje na tradiciju bečke glazbene baštine, sjedinjujući poetsku programnost L van Beethovena, monumentalnost A. Brucknera i liriku F. Schuberta, često blisku austrijskoj narodnoj glazbi. Mahler proširuje oblik simfonije gdjekad čak do sedam stavaka, a povećava i orkestar do golema broja uzvođača, dodajući mu i ljudske glasove. Kasnoromantičarsku kromatiku udružuje često sa strogim zakonima polifonije, što rađa zanimljivim disonantnim akordima i neslućenim harmonijskim bogatstvom. Sam Mahler, svojom "razornom osobnošću", bio je inspiracijom mnogima, ponajprije Thomasu Mannu koji ga je stalno i imao pred očima pišući 1912. svoju Smrt u Veneciji, da bi istu nit nadahnuća, poslije više od pola stoljeća (1971) podvukao i Visconti, vraćajući se u istoimenom filmu upravo Mahlerovoj glazbi, i to upravo čuvenom Adagiettu iz Mahlerove Pete simfonije.

STJEPAN ŠULEK (1914 – 1986), Croatian composer, violinist and conductor, whose early works were characterised by folklore elements, soon abandoned the so-called national tendencies. As neither could he find satisfactory inspiration in achievements of modern musical trends, he turned to classical works. As a humanist and pacifist, a person of great culture, Šulek, though lacking programmatic explicitness, created works with a programme or idea of the triumph of good and humanity over all the traps and deceptions standing in the way of man. His rich opus includes 8 symphonies, 4 classical concerts for orchestra, 10 concertos, as well as other works that reveal an outstanding symphonist. Even when he was writing an opera, his approach was first of all that of a symphonist (Coriolanus, 1957; The Tempest, 1969). In the domain of vocal music he wrote The Last Adam cantata to the verse of Kranjčević, The Dead Poet’s Poem for voice and piano on the words of Dobriša Cesarić, and The Fear cycle on the verse of Đuro Sudeta. His only a cappella vocal piece – The Baška Tablet – for mixed choir was written towards the end of his life, in 1980.
In pursuit of his own path, Šulek gradually leaned toward a thesis that in art there is no need to aim for originality at any cost. His fundamental strength is revealed in a clear and arranged inner pattern of his works and in their formal perfection as they emit classical maturity of formation. It is worth mentioning that from his school at the Music Academy in Zagreb emerged such composers like Milko Kelemen, Stanko Horvat, Dubravko Detoni and Igor Kuljerić who took a completely different course than their teacher’s. Even though his students were eager to adopt achievements of the European avant-garde, Šulek remained always faithful to his style. Yet, he was getting more and more solitary in his principles, so that his later opus has a touch of bitterness that moves to disillusion, a revolt that turns into resignation, which is manifested in his very successful Epitaph for a Lost Illusion, first performed in 1971.

GUSTAV MAHLER (1860 - 1911) was a  composer of symphonies and lieder cycles. However, during his lifetime, he was known, for the most part, as one of the world's greatest conductors.  Mahler rose to prominence as musical director of the Vienna Opera, and under his leadership the VO experienced its golden age.  Mahler finished his conducting career in the United States, serving with Toscanini as conductor of the Metropolitan Opera and solely as music director of the New York Philharmonic.  Mahler completed ten symphonies (nine numbered works and Das Lied von der Erde) and died leaving sketches and two completed movements of a tenth numbered symphony.