|
Carrarina
poljana
/ Carrara Sguare :
17. VII 2004
Praizvedba: 07. V 2000
Predstava s jednom stankom traje oko dva sata.
Prema
prijevodu Morane Čale
adaptacija teksta Lada Kaštelan
Jezični savjetnici: Iva
Lukežić i Saša Buneta (ca i ča)
/ Tonko Lonza, Miše Martinović i Matko Sršen (dubrovački)
Damir Lončar (slavonski)
/ Margherita Gilić i Galliano Pahor (fijumanski)
Redatelj
MARIN CARIĆ
Skladatelj ARSEN DEDIĆ
Scenograf ŽELJKO ZORICA
Kostimografkinja MIRJANA
ZAGOREC
Koreografkinja EDITA PUSTIŠEK
Uloge
/ Cast
Kapetan
Lujo Bona DAVOR JUREŠKO
Paron
Frane Depikoložvane GALLIANO PAHOR
Gospodin
Antun Svinjarević ZDENKO BOTIĆ*
Mira,
oštarica OLIVERA BALJAK
Ortensia
ZRINKA
KOLAK FABIJAN
Dejanira
ANDREA
BLAGOJEVIĆ MANGANO
Franić
NENAD
VUKELIĆ
Manjak
DENIS
BRIŽIĆ
Korepetitorica
NINA HALLER / Inspicijentica
IVANKA LIČANIN / Šaptačica
JOLANDA PAHOR
*Zdenko
Botić je za ulogu Antuna
Svinjarevića dobio Nagradu Fabijan
Šovagović
za najbolje glumačko ostvarenje na Festivalu glumca 2001. godine.
|
|
PUT
KA SRCU OŠTARICE Venecijanski
dramatičar i kazališni reformator Carlo Goldoni (1707.-1793.) napisao je
preko 250 komedija među kojima po kvaliteti i izvođenosti zasebno mjesto
pripada upravo Krčmarici Mirandolini (1753.).
Goldoni je, poput Shakespearea i Molierea, dramatičar koji je cijeli svoj
život posvetio kazalištu, pa stoga i ne čudi činjenica što je ovaj
odista vrsni teatarski znalac već stoljećima jedan od najizvođenijih
europskih komediografa. No, tajna je vječne mladosti njegova kazališnog
opusa u nepresušnom vrelu radosti, radosti življenja koje zrači
trajno iz njegova djela u kojem sve vrvi od živosti ulice i istinske
vizije života. Njegove komedije, iako nose pečat osamnaestog stoljeća i
fizionomije ondašnje Venecije, u svojoj biti pripadaju svim vremenima i
svim zemljama. Tako se i komedija u kojoj se ljubi i traži put ka srcu krčmarice
Mirandoline, uloge koja je svojedobno Eleonori Duse ponudila priliku za
uspješan prodor u svijet teatra, pokazuje u potpuno drugome svjetlu
ukoliko se događa među generacijski nešto starijim izabranicima. Uz
prpošnu krčmaricu koja se i sama ne nalazi baš u nasvježijim godinama
života, sve osobe i situacije postaju tako još komičnije, nudeći neočekivani
rasplet.
MIRANDOLINA:
A FERTILITY OF INVENTION Goldoni is considered by the Italians as
the author who carried dramatic art in Italy to its highest point of
perfection, and he possessed no common powers. He had a fertility of
invention which readily supplied him with new subjects for his comic muse,
and such facility of composition that he infrequently produced a comedy of
five acts in verse within less than as many days, a rapidity which
prevented him from bestowing sufficient pains upon the correctness of his
work. His dialogue was extremely animated, earnest and full of meaning;
and with a very exact knowledge of the national manners he combined the
rare faculty of giving a lively picture of them on the stage.
By the middle of the eighteenth century none but literary enemies
contested Goldoni's title as the Italian Molière, and this has been
confirmed by the suffrage of posterity. Un Curioso Accidente, Il Vero
Amico, La Bottega del Caffe, La Locandiera and many other comedies
that might be named, while depicting manners of a past age, retain all
their freshness in our own.
Iz
kritike:
ELEGIČAN DAH "AMARCORDA"
"Carić je Mirandolininu "oštariju" situirao u
kozmopolitsku Rijeku na prijelazu stoljeća: njezini su gosti ujedno i
udvarači neudane gazdarice. (...) Dubrovčanin, kapetan Lujo, ženomrzac
je; Istrijan, iz Ičića, paron Frane Depikoložvane, škrt je, sitničav
i prilično ohol; Slavonac Antun Svinjarević velikodušan je i rastrošan,
ali zato frivolan i lakouman - takva "ponuda" nagnat će
Mirandolinu da se odluči za "domaćega" Franića, koji je
vrijedan i pošten, iako ljubomoran. Karusel likova upotpunjuju dvije
"lake žene", kabaretske umjetnice u prolazu, Fijumanke po
podrijetlu...
Goldonijeva "Oštarica" suptilna je, u svim tonovima stišana i
fino izbrušena predstava, bliža tradicionalnomu nego naglašeno modernom
shvaćanju teatra. Oslanja se na odličan glumački ansambl i u njoj se
osjeća dovitljiva i promišljena ruka redatelja koji u svakome trenutku
zna što hoće." Boris B. Hrovat, Vjesnik, 11. 05. 2000.
|
