|
|
|||||
|
|
|||||
14.
VII - 14. VIII 2004.
TEATR "PROVISORIUM" / KOMPANIA TEATR"
|
Witold Gombrowicz : FERDYDURKE |
|
Pozornica HNK Split / CNT Split Stage : 15. VII 2004
Redatelji / Directors : JANUSZ OPRYŃSKI,
WITOLD MAZURKIEWICZ Uloge / Cast |
|
STIHIJA GOLOG MESA Gombrowicz nije rijedak gost europskih pozornica, znao je ponekad, uglavnom u prijevodima Zdravka malića, dolutati i do naših scena (npr. njegovo Vjenčanje davao je krajem osamdesetih zagrebački ITD, a na Dubrovačkim ljetnim igrama istu je predstavu izvodio i sarajevski Kamerni teatar 55, dok je splitsko kazalište krajem osamdesetih u režiji Vita Taufera igralo njegovu Iwonu, kneginjicu burgundsku...), ali najčešće je, naravno, izvođen u rodnoj Poljskoj. Ovaj put, u koprodukciji dviju kazališnih skupina, nastalo je pravo remek djelo, koje još od 1998. ne silazi s europskih pozornica, i naravno, još od Festivala u Eduinburghu 2001. biva neprestano ovjenčavano novim nagradama. Što je zapravo Ferdydurke? Povijest je to triju sužanjstava infantilnog pripovjedača, povijest njegovih triju oslobađanja iz zarobljeništva škole, moderne građanske i zemljopsjedničke aristokratske obitelji. Ta su tri zarobljeništva u znaku triju dijelova tijela: "guze", "njuške" i nožnog lista, ispod kojih se u procesu oslobađanja otkriva stihija golog mesa, primitivnog instinkta, nesigurne egzistencijalne "podstave" civilizacijskog odijela. Vjerojatno najveći poljski pisac 20. stoljeća, Witold Gombrowicz (1904 1969), u parnici čovjeka i svijeta bio je uvijek na strani slabijega, ostajući uvijek neugodnim oponentom lijevim i desnim dogmama. Na samom početku njegova stvaralaštva stoji otkriće dviju energija koje otežavaju i onemogućavaju slobodu čovjeka pojedinca, otkriće snage kojom čovjeka zarobljava drugi čovjek i snage koja usužnjuje čovjeka u njegovoj vlastitoj (infantilnoj) prošlosti. Gombrowicz ih je rableovsko-žarijevski posprdno i antiskolastički okrstio nadimcima "geba" ("njuška") i "pupa" ("guza"). "Njuška", tj. maska koju nam drugi prave i s kojom nas, nerijetko na naše zaprepaštenje, poistovjećuju, i "guza" kao simbol naše vječne nezrelosti, naše zazorne infantilnosti. Ti su pojmovi ugrađeni u temelje Gombrowiczeva pohleda na svijet. IN THE DARKNES OF NIGHTS "Where had I ended up? I had ended up together with mankind in the darknes of nights. The old God was dying. Canons, laws and customs - all of which were the yield of humanity found themselves in a vacuum, no longer having any authority. Mankind without God, but liberated, free and unrestricted, began to create itself through others... It was form, and the form alone, nothing more, that was at the very heart of these convulsions (...) I associated this general panorama of humanity with my own experience and attained a certain measure of peace: Not only I was a chameleon, but everyone was"... W. Gombrowicz: "Testament" THE WORLD IS COMPOSED ONLY OF FACADES This statement of La Rochefoucould is the essential starting point for understanding Gombrowicz and, above all, his theatre. (...) His form is fashioned from distortion, deformations, from imposing the facade of a woman, man, of a son and father, of a grown-up and not-yet-grown-up, the facade of a farm-boy, of a king and of God. Each of them humiliating and degrading the other. Jan Kot: "Gobs and facades" |
