Ono drugo lice Splita kao odlučno i skladno odupiranje prolaznosti i mrtvilu Joško Armanda je pjesnik (1943), a Andro Damjanić fotograf (1928), no moglo bi se s punim pravom reći i obratno. Jer kao što sam naziv Armandine zbirke Spli'ski kvadri priziva u sjećanje više nego žive slike dojučerašnjeg Splita, tako su Damjanićeve fotografije, okupljene pod nazivom jednog Armandinog stiha (Sinjali storije puste) svojevrsna fotografska poezija ovog dijela Mediterana. Sve u toj zbirci i oko nje "odzvanja od iskrene ljubavi prema Splitu Marulića, Tijardovića, Uvodića, Ivka Kovačića i mnogih drugih splitskih svjedoka-zaljubljenika. Riječ je o djelu čije se značenje uklapa u slijed legendarne splitske besmrtnosti", reći će Anatolij Kudrjavcev neposredno prije nego će i sam otići u legendu. Ovdje je, pridružit će se Toljinim opservacijama i Luko Paljetak, "iznovljen stari Split" i udobrovoljen jezikom prepunim boja i zvukova koji zaustavljaju vrijeme. "Odlučno i skladno odupiranje prolaznosti i mrtvilu" prepoznat će u ovom djelu i Tonko Maroević, a Duško Kečkemet posebno će istaknuti "ljepotu lokalne čakavice, kojoj naš književni jezik u melodioznosti i uvjerljivosti opisivanja malog, pučkog, težačkog života nije ravan." Napravljena za one koji su ne samo izgubili "svoju Rivu" nego i "svoju mladost", zbirka Naza vrimena ipak je, reći će opet nezaobilazni Tolja, i današnjima "u stanju dokazati kako današnje ne znači ništa bez bivšega, a bivše nije prošlo ni završilo ako ga se zna prepoznati."

The other side of Split representing decisive and harmonized resistance to ephemerality and apathy Joško Armanda is a poet (1943) and Andro Damjanić a photographer (1928) but it could be vice versa as well. The very title of Armanda's collected poems Split Paintings evokes lively the images of the old Split and Damjanić's photos collected under the Armanda's verse (Signals of a Futile Story) represent a kind of photographic poetry of this part of the Mediterranean. Everything in that collection reflects the true love for Split, Marulić, Tijardović, Uvodić, Ivko Kovačić and many other Split-devotee witnesses. It is the work fitting into the legendary Split immortality, as said by Anatolij Kudrjavcev immediately before he himself has become a legend.
Luko Paljetak aggress with Tolja and says that this is about "renevving the old Split", mollified by a language rich in colors and sounds making the time stop. "Decisive and harmonized resistance to ephemerality and apathy" has been recognized by Tonko Maroević, while Duško Kečkemet stresses "the beauty of local dialect which cannot be replaced by a traditional Croatian when it is about the melody and persuasiveness of describing common, folksy laborer's life". Once Upon a Time collection is aimed to those who have lost "their Riva" and "their youth", but also to those, as said again by inevitable Tolja, of today to prove them that "today means nothing vvithout yesterday, and yesterday is not past and finished until it has been recognized".