Sopranistica Svetla Vassileva nastupa na mnogim vodećim svjetskim opernim pozornicama tumačeći široki raspon uloga repertoara skladatelja poput Puccinija, Mozarta, Donizettija, Leoncavalla, Hindemitha, Verdija i Weilla u suradnji s dirigentima kao što su Zubin Mehta, Daniele Gatti, Vladimir Jurovski, Jurij Temirkanov, Bruno Bartoletti i Riccardo Muti.
Rodom iz Bugarske, nedavno je nastupila u ulozi Liu u Turandot u Los Angeles Operi s Kentom Naganom, u bečkoj Staatsoperi, San Francisco Operi, te u Novoj Izraelskoj Operi, kao Violetta u Traviati u Teatro Comunale u Firenci i u Japanu s Mehtom, te u Covent Gardenu, Veroni i Liegeu, kao Alice Ford u Falstaffu u bolonjskom Teatro Comunale s Gattijem, te u naslovnoj ulozi u Cendrillon u Grand Theatre u Ženevi. Adina u Ljubavnom napitku bila je u Operi u Washingtonu i u Genovi, Gilda na premijeri Rigoletta u firentinskom Teatro Comunale, Mimi u La Bohème u Toulonu, Micaela u Carmen u veronskoj Areni, Dezdemona u Otellu u rimskoj Operi i milanskoj Scali, kao i Manon Lescaut te Mimi u La Bohème u Torinu.
Tražena od najvećih svjetskih opernih kuća zbog svoje interpretacije Nedde u I Pagliacci, Svetla Vassileva izvodila je ovu ulogu u Operi u Rimu, čikaškoj Lyric Operi, ženevskom Grand Theatre. Partnerica Placidu Domingu u istoj je ulozi bila na festivalu u Ravenni i u Covent Gardenu, Danielu Orenu u Teatro Bellini u Cataniji, a Bertolettiju u firentinskom Teatro Comunale. U filmu I Pagliacci, koji bi svoju premijeru trebao imati slijedeće sezone partner joj je Roberto Alagna. Zapaženiji koncertni nastupi su Mahlerova Četvrta simfonija u Bologni s Gattijem, Jolanta Čajkovskog na Accademia di Santa Cecilia s Jurovskim, te koncerti opernih arija u Njemačkoj i Italiji. U tokijskoj Suntory Hall nastupila je u Turandotu, te u veronskoj Areni u I Pagliacci na otvorenju festivala. Postigla je velik uspjeh na otvorenju sezone 2006/07 u napuljskom San Carlu s Falstaffom pod ravnanjem Jeffrey Tatea. Nedavno je pjevala u Rusalki u Torinu pod ravnanjem Roberta Carsena, te u I Pagliacci u Genovi.
Ovo je već četvrti nastup Svetle Vassileve pred splitskom publikom. U našem je gradu debitirala još 1997. na gala-koncertu na Prokurativama uz Placida Dominga. Potom je tumačila naslovne ulogu u premijerama splitske Opere: 2005. u Verdijevoj Luisi Miller, a u prošloj sezoni u Puccinijevoj Manon Lescaut.


Bas Giorgio Surian umjetnički se oblikovao u milanskoj Scali, gdje je je 1982. debitirao u Verdijevoj operi Ernani, te je uz ovu glasovitu opernu kuću ostao vezan. Upravo je ovdje pod ravnanjem Riccarda Mutija pjevao Verdijeva Guglielma Tella i izvrsno interpretirao brojne druge Verdijeve likove. Surian s lakoćom pjeva repertoar od baroka do suvremene glazbe, a nerijetko tumači i uloge posvećene bas-baritonu. U svojoj bogatoj karijeri gostovao je u velikim opernim kućama, kao što su Nacionalna opera u Parizu, Kraljevska operna kuća Covent Garden u Londonu, Opera u Lyonu, Državna opera u Beču i Veliki teatar Liceu u Barceloni, kao i glasovita talijanska operna središta Firenza, Palermo (Gounod: Faust), Verona (Verdi: Macbeth), Pesaro, Ravenna, Torino, Firenza, Napulj, Rim i Bologna. Pred newyorškom publikom s velikim uspjehom se predstavio u Metropolitanu, tumačeći ulogu Don Basilija u Rossinijevom Seviljskom brijaču, a čula ga je i publika u Japanu.
Godina 2008. u Surianovoj karijeri značajna je po dojmljivim realizacijama Scarpie u Tosci na pozornici rimske Opere i pod vodstvom dirigentsko redateljskog tandema Gelmetti - Zeffirelli; Waltera iz Luise Miller na pozornici pariške Opere, na čelu s Zanettijem i Defloom; a zacijelo će slične uspjehe polučiti i u ulogama Gremina (Evgenij Onjegin) u Cagliariju ili Lindorfa (Hofmanove priče) u Operi u Nici koje ga očekuju krajem ove i početkom naredne godine.


Tenor Franceso Hong (Hong Sung-Hoon) rođen je u Seulu u Južnoj Koreji 1972. Studirao je na Kyung-Hee sveučilištu u rodnom gradu, a 2002. seli se u Italiju kako bi se usavršio u tehnici i talijanskom repertoaru. Trenutno studira kod Paola Barbacinija.
Osvojio je 55. takmičenje Viottiju u Vercelliju, što mu je pružilo priliku za debi u Teatro Regio u Parmi kao Vojvoda u Rigolettu. Od tog nastupa Francesco Hong gradi briljantnu karijeru na brojnim prestižnim pozornicama kao što su one u Teatro Comunale u Bologni gdje je nastupio u Trubaduru (Manrico), pod ravnanjem Daniela Orena. U tršćanskom Teatro Verdi, u Tel Avivu s Izraelskom filharmonijom, te u Petruzzelli teatru u Bariju nastupa u Rigolettu, Verdijevom Requiemu, Turandotu, Madame Butterfly i u Boemima. Debitirao je u bečkoj Konzerthaus u Wally od Catalanija, u đenoveškom Carlo Felice u izvedbi Skrjabinove Prve simfonije, te u Palermu u Turandot.
Nakon velikog osobnog uspjeha u izvedbama Trubadura za Circuito Lirico Lombardo nastupio je u Rigolettu s Renatom Brusonom pod ravnanjem maestra Daniela Orena u tršćanskom Teatro Verdi, Pordenoneneu, Udinama i Gorizi. U siječnju 2007. debitirao je u Toski u frankfurtskoj Operi, gdje je nakon toga priredio i gala koncert, a u istoj kući u lipnju 2008. nastupio je u Don Carlosu.
Kao tenor tražen u najvažnijim međunarodnim kućama Francesco Hong nedavno je nastupio s velikim uspjehom u Teatro Carlo Felice u Genovi s Danielom Orenom, te u madridskom Teatro Real kao Manrico u Trubaduru. Sudjelovao je i na nekoliko gala koncerata u Njemačkoj (između ostalog i u Alte Oper u Frankfurtu), u Turandot (kao Calaf) u Santa Cruzu na Tenerifima. Na Maggio Musicale Fiorentino nastupio je u Moći sudbine pod ravnanjem Zubina Mehte, u Normi u Teatro Massimo u Palermu, Rigolettu u Piacenzi i Modeni (zajedno s Leom Nuccijem), te u Trubaduru u Teatro Bellini u Cataniji. Sljedeći angažmani uključuju Verdijev Requiem u Bresci i Bergamu, Turandot u Torre del Lago (u prgodi otvaranja novog teatra), u Philadelphiji, Rovigu i Bolzanu, recital u Wiesbadenu, kao i nastup na otvorenju sezone 2009/2010 u Bilbau kao Pollione u Normi.


Dirigent Ivan Repušić (1978) ponikao je u zadarskoj glazbenoj sredini (Glazbena škola Blagoje Bersa) i pripada mlađoj generaciji nadarenih hrvatskih dirigenata obrazovanih na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Studij dirigiranja završio je u klasi mo. Igora Gjadrova i mo. Vjekoslava Šuteja.
Ostvarivši suradnju s gotovo svim istaknutim hrvatskim orkestrima, Repušić je istobno prošao brojna usavršavanja kod takvih imena kao što su mo. Ronald Zollman, mo. Jack Stamp, mo. Gianluigi Gelmetti, mo. Kazushi Ono, mo Jorme Panula...
Početak Repušićeve karijere obilježila je dugogodišnja suradnja s Oratorijskim zborom crkve sv. Marka u Zagrebu Cantores Sancti Marci s kojim je ostvario brojna priznanja na koncertima i natjecanjima u zemlji i inozemstvu. Slična priznanja stižu kontinuirano i za Repušićevo vođenje Splitskog komornog orkestra te Zadarskog komornog orkestra, a pravi preporod doživljavaju i zbor i orkestar Opere HNK Split pod njegovim rukovođenjem. Debitiravši u Operi HNK Split s Donizzetijevim Ljubavnim napitkom 2002. godine, te postavši i ravnateljem Opere HNK Split 2005. godine, Repušić od tada na scenu postavlja zavidnu nisku klasičnog opernog i baletnog repertoara, ne zapostavljajući kao docent na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu ni pedagošku djelatnost.
Repušićev predan i nadahnut rad prepoznat je, naravno, brojnim nagradama, pa dva najpoznatija hrvatska međunarodna festivala Repušiću dodjeljuju nagrade struke te on 2006. osvaja nagradu Judita na Splitskom ljetu, a 2007. i nagradu Orlando na Dubrovačkim ljetnim igrama. Doda li se njima i Nagrada hrvatskog glumišta na području opere za najbolje dirigentsko ostvarenje (G. Puccini: La Boheme), također u 2007. godini, onda je vidljivo da je riječ o dirigentu pred kojim su sve veća očekivanja i publike i kritike, a koja će zacijelo i biti dosegnuta već u narednim projektima: Verdijevu Don Carlosu i Puccinijevoj Madame Butterfly...