|
Ljudska
geometrija brodova u oku Renata Baretića
Renata Baretića, (koji živi i radi u Splitu, a rođen je u
Zagrebu 1963.) i hrvatska i međunarodna publika poznaje kao
vrsnog pisca i novinara. Širok krug tema i interesa koji ga
razvlače na sve strane očit je bio već prigodom izbora
studija (politologija, fonetika, komparativna književnost,
novinarstvo), no ni to ga kao ni brojni poslovi i angažmani
koji su slijedili (novine, časopisi, radio, televizija...).
svejedno nije smetalo da postane jednim od najčitanijih i
najnagrađivanijih suvremenih autora kojega susrećemo kao
romanopisca, pisca drama, tv i filmskih scenarija,
poezije... Jedno je vrijeme najveću znatiželju privlačilo
"spuštanje na more" ovog fetivog Zagrepčanina, a onda smo se
i na to navikli. I dok mu prijatelji još uvijek čekaju (?!)
da s piva pređe na vino pa da tek onda njegovo "odnarođenje"
priznaju dovršenim, Baretić se još jednom otisnuo u svom
pravcu. Rezultat tog otisnuća nije ni roman, ni putopis, ni
pjesma ali zato jest - izložba; a tema nisu ni "ljudi" ni
"Dalmatinci", ali zato jesu brodovi. No, brodovi za koje će
Baretić, ponavljajući nauk Tome Bebića, brzo ustanoviti kako
"su isti ka i ljudi" - uz naravno nešto više geometrije:
"Iako podijeljena u dvije cjeline (Brodske linije i Brodovi
su isti ka i ljudi) cijela se izložba bavi samo jednim
motivom: čudesnom geometrijom brodova. Od najmanjega leuta
do najvećega kruzera, svako plovilo prekriveno je, i izvana
i iznutra, jedinstvenim geometrijskim kombinacijama ploha i
linija. Neke su stalne, neke promjenjive i kratkotrajne,
ovisne o svjetlu, sjeni, moru, odrazima... Bilježeći takve
detalje, autor (kao amater u svijetu fotografije) nije mogao
izbjeći prepoznavanje nekih potpuno ljudskih osobina i
situacija u njima."
Human geometry of
ships in the eye of Renato Baretić
Renato Baretić (lives and works in Split, born in Zagreb,
1963) is well-known to Croatian and international teaders as
an excellent writer and journalist. His choice of studies (political
sciences, phonetics, literature, journalism) proves the wide
range of topics and interests that drag him all around.
However, neither that, nor numerous jobs (newspapers,
magazines, radio, television) imposed him to become one of
the most popular and awarded contemporarv authors of novels,
plays, TV and movie scripts, poetry... For some time the
most intriguing fact was that he came to live in Split as a
true-born Zagreber, but later we got used to that as well.
While his friends are still vvaiting (?!) for him to change
beer for wine and finally confirm "losing of his ethnic
identity", Baretić has gone into his own direction once
again. The result of that is not a novel, travel book nor a
poem, but an exhibition; the topic is not people nor
Dalmatians, but ships. Very soon Baretić establishes the
fact, repeating the work of Toma Bebić that ships are just
like people - with some more geometry. Although divided into
two parts {Ship Lines and Ships are just like people) the
exhibition is about one thing: magical geometry of ships.
From the smallest fishing boat to the biggest cruiser every
vessel is covered, outside and inside, with unique
geometrical combination of surfaces and lines. Some are
permanent, some alterable and ephemeral, dependable on light,
shadow, sea, reflections...Observing such details the author
(an amateur in the world of photography) could not avoid
recognizing certain completely human characteristics and
situations within them.
|
