54. SPLITSKO LJETO

PROGRAM

NAGRADE

NAGRADE

SPONZORI

 


 

ONLINE PRODAJA ULAZNICA  

14. srpnja - 14. kolovoza 2008.

 

 

Saša Anočić

 KAUBOJI

Premijera: Teatar Exit, Zagreb, 6. 3. 2008.
Izvedbe na 54. Splitskom ljetu: HNK Split, 7. i 8. kolovoza 2008. u 21h

 

Režija, scenski pokret

Saša Anočićočić

Dramaturgija

Saša Anočić i Hana Veček

Scenografija i rekvizita

Margareta Lekić

Kostimografija

Hana Letica

Instruktor stepa

Radovan Ruždjak

Koreografija stepa

Saša Anočić i Radovan Ruždjak

Instruktori pjevanja

Ivana Starčević i Matija Antolić
 

Autori originalnih skladbi

Rakan Rushaidat i Matija Antolić

Dizajn rasvjete

Olivije Marečić

Majstori rasvjete

Tomislav Baotić i Ivan Biondić

Majstor tona

Nebojša Paunković

Suradnici na predstavi

Sanja Prnjak, Ivan Biondić, Marijan Klarić, Branimir Vardaj, Zlatica Blanuša

Fotografija

Rade Sarađen

Dizajn promotivnih materijala

Bruketa & Žinić

Naravno da su i glumci dali svoj obol u kreaciji svih segmenata predstave

igraju:

Domagoj Štrbac, Vili d Snejk, Đimi Rutin, slabovidni kauboj Teks, škorpion, Indijanac Šumska Jagoda, kauboj Kid, gospođa Smit, sjevernjački vojnik II, serator II, pipničar

Živko Anočić

Jura Krmpotić, pijanist Sem, Indijanac Mali Bubanj, Meksikanac, zatvorenik I, južnjački vojnik I, federalni šerif I

Matija Antolić

redatelj Saša Anloković

Saša Anočić

Javor Borovec, sudac Đekson (Liroj), barmen, debeli Bad, Meksikanac, kauboj Morgan, stražar Volš, lešinar Zdenko, Bik Koji Samo Stoji, gospodin Smit, južnjački vojnik II, federalni šerif II

Hrvoje Barišić

Bruno Marić, Đo Forester, barmen Čak, zatvorenik II, sjevernjački vojnik III, Meksikanac, Josip Petković, šerif Šurhend, Indijanac Nadrndani Sokol, gušter, federalni šerif III

Krunoslav Klobučar

Miodrag Pančo Osmanović, Vinsent Bronko, farmer Đoš, Meksikanac, čegrtuša, poglavica Veseli Dabar, zatvorenik III, glasnik, serator I, anđeo Kristoferson, lešinar Koljo

Rakan Rushaidat

Ivan Horvat, Đoni Nepraska

Radovan Ruždjak

Marica Krmpotić, Sara Lakomb, Virđinija Liroj Đekson, Ona Koja Spava s Medvjedima, južnjački vojnik III, federalni šerif IV

Ivana Starčević

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Osam ljudi (mjesto radnje je neodređeno) našli su se zajedno s jednim ciljem: napraviti kaubojsku predstavu. Tih osam likova, osam karaktera pratimo od početka, tj. od audicije pa sve do konačnog proizvoda - premijere. Svi ti akteri (uglavnom gubitnici ) tijekom rada na predstavi razvijaju svoje životne priče utječući neminovno jedni na druge; svi se polako hvataju za predstavu i shvaćaju je kao borbu sa samim sobom te ujedno gledaju na nju kao na priliku života. Ne u egzistencijalnom smislu, već kao svoju životnu metaforu: pobijediti život, biti iznad svakodnevnog preživljavanja, tj. možda prvi puta u životu doći do kraja i to kao pobjednik. A pobjeda je sama predstava.

Predstava ima manire najklasičnijeg mjuzikla (i to je urađeno namjerno), a nadamo se da prati (možda čak i nadograđuje) dosadašnju exitovsku estetiku.
Saša Anočić, redatelj

* * *

On je jahač ledenog pogleda, u kojem se zrcali samoće i prerije horizont, a šešir mu miriše na znoj, krv i nešto viskija. Okorjelo srce ovog, samorazumljivo, ubojice bez razloga, može zagrijati jedino zanosni glas pun meda i obećanja jedre barske pjevačice.

Ovo je početak jedne od tisuće sličnih vestern priča našeg djetinjstva. Priča o gubitnicima u neuspjelim pokušajima da to više nisu.

U jedno bezimeno mjestašce, nalik Ogulinu ili Bednji ili Ladimirevcima, stiže redatelj koji odlučuje vratiti se svome djetinjem snu o kaubojima i postaviti mjuzikl s lokalnim naturščicima. Ova trupa sazdana je od ljudi koji, poput bova, plutaju u vremenu i prostoru, koji su, na putu od rođenja do odraslosti, svaku moguću šansu izgubili ili jednostavno – prespavali. To je pozicija iz kojih kreće saga o njima i njihovom odskoku u snove, zajedno s vestern mjuziklom u punom sjaju, poput ode žanru koji slavi herojstvo antiheroja, barut, suze, usnu harmoniku i poljupce na mjesečini. Mogućnost grubosti i nemogućnost nježnosti, okvir je melodrame.

Korektnost politički nekorektnog humora, lavine naoko usputnih bizarnih bravuroza, šaka su u trbuh licemjernosti korektnog društvenog bontona, ovdje i sada. To je ona šaka koju poznajemo iz ostalih Exitovih predstava, baš kao i natprosječnu glumačku spremnost, maštovitost pokreta i kiruršku preciznost detalja u izvedbi kojom ni iz čega, iz tame prazne pozornice, nastaje sve, pa i mnogo više.

Sve to KAUBOJI su naslijedili od EXITA, ali ovi revolveraši i pjesnici odjahali su ipak nešto dalje! Dogodilo se ono što smo s nestrpljenjem čekali, jer nakon DEKADENCIJE, IZBACIVAČA, SHAKEspearea na EXit, KAKO MISLIŠ MENE NEMA?! i drugih predstava koje su zatvorile uspješni krug Exitove estetike, postavilo se pitanje - kuda dalje? Mjuzikl, žanr koji za cijenu karte nudi društvenu eutanaziju, slatkoćom nota i u oblaku pudera uljuljkuje od posla umorne građanke i građane, elem, pa on je upravo SUPROTAN svim načelima exitovskog poimanja kazališta!?

Jašući na slatkim stereotipima žanra mjuzikla, ali naoružani exitovskom brutalnom izravnošću - stižu KAUBOJI koji ponovno dokazuju da granice postoje zato da bi ih se rušilo.

Čemu sve to?
Sjednite u dvoranu Teatra EXIT i pogledajte samo kako sunce zapada na Zapad.
A usna harmonika poziva na samoću.
I saznat ćete odgovor na to pitanje.
Pavlica Bajsić
 

FOTOGRAFIJE ZA DOWNLOAD
(klikom na malu fotografiju, u novom prozoru otvara se fotografija pogodna za objavljivanje)