|
Giovanni
Boccaccio
DEKAMERON
Vila
Dalmacija, 30. srpnja, 1. i 2. kolovoza 2007.
Redatelj: Goran Golovko
Režija i adaptacija: Goran Golovko
Dramaturg: Ivana Biloš
Scenograf: Marin Gozze
Kostimograf: Marija Maca Žarak
Skladateljica: Paola Dražić Zekić
Scenski pokret: Zaga Živković
Jezični savjetnik: Jagoda Granić
Oblikovanje svjetla: Zoran Mihanović
Asistent režije i inspicijent: Ana Dalbello
Uloge:
Fra Alberto: Marko Torjanac
Federigo, njegov sluga Federigo: Marin Tudor
Gospa Lisetta: Lana Barić
Gospa Peronella: Arijana Čulina
Ferondo, njezin muž Ferondo: Nenad Srdelić
Gospa Isabetta: Nives Ivanković
Puccio, njezin muž Puccio: Ilija Zovko
Gospa Tessa: Tatjana Jovanović
Calandrino, njezin muž Calandrino: Nikola Ivošević
Podvodačica: Snježana Sinovčić Šiškov
Glavarica samostana; Caterinina majka: Jasna Malec
Caterina; Redovnica Caterina: Jelena Bosančić
Redovnica; Djevojka: Andrea Mladinić
Redovnica; Djevojka: Petra Težak
Redovnica; Djevojka: Ana Gruica
Redovnica; Djevojka: Matea Elezović
Ricciardo; Mladi fratar; Redovnica: Goran Marković
Paganino; Mladi fratar; Redovnica: Dino Rogić
Rinuccio; Sudac; Mladi fratar; Redovnica: Ivo Perkušić
Alessandro; Mladi fratar; Redovnica: Antonio Franić
|
|
Vrijednosna su mjerila pogubljena,
rijetki su oni koji istinski vole, a još rjeđi oni koji istinski vjeruju.
Od sredine 14. stoljeća kad se pojavilo, ovo djelo ne prestaje poticati
umjetnike svih vokacija, ali je zanimljivo da su takvi pokušaji u
hrvatskom kazalištu neshvatljivo rijetki. No, od prošloljetne premijere
u režiji Gorana Golovka, eto konačno prigode da u njegovoj adaptaciji i
režiji gledamo Dekameron s respektabilnom i brojnom glumačkom podjelom…
A za one koji bi da unaprijed znaju kojim se smjerom redatelj zaputio,
evo tek nekoliko Golovkovih bilješki: ‘’Kuga. Neizbježnost metafizička u
svojoj pojavnosti, u ljudsku svijest usađuje misao o prolaznosti života,
a ljude oslobađa osjećaja odgovornosti, jer krivnja ne postoji. Zlo
vrijeme i zla sudbina samo su izlike za življenje usmjereno trenutačnom
zadovoljenju nagona, jednako kao što su plodno tlo za svaku vrstu
demagogije. Vrijednosna su mjerila pogubljena, duhovno ustupa pred
tjelesnim i materijalnim, rijetki su oni koji istinski vole, a još rjeđi
oni koji istinski vjeruju. S druge strane, život, velik u svojim
sitničavostima, traje i ne da se. Opstaje, pulsira i svjedoči o
neuništivosti, s nadom u postojanje univerzalnog smisla i reda. Ta nada
je krhka, ali ipak ostaje.’’
|
