|
autorski projekt Ksenije Zec
NOS VAMOS A VER
dramaturgija: Saša Božic
Carrarina poljana, 26. srpnja. 2007. u 21:00h
Kaštel Novi, Brce, 27. srpnja. 2007. u 21:00h
Izvode:
Dajana Biondic, Maja Marjancic, Anita Matkovic, Živko Anocic, Marijo
Glibo, Vojin Peric
Glazba: Damir Šimunovic
Scena i video: Igor Pauška
Kostimi: Zdravka Ivandija
Oblikovanje svjetla: Igor Pauška i Saša Božic
Svjetlo: Nenad Lalovic
Inspicijent: Ana Biondic
Tehnicka podrška: Branko Ostojic
|
|
Projekt Nos
vamos a ver realiziran je tijekom 2006. g. u Zagrebu, a financiran je
sredstvima Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba i Ministarstva
kulture Republike Hrvatske.
Projekt Nos vamos a ver konceptualno sažima izvedbu u sistem koraka
plesne škole društvenih plesova, dominantnog iskaza građanske kulture,
koja ne prihvaća različitost. Koristeći principe plesnih obrazaca,
ironijski propitujemo dominantne socijalne forme (vjenčanja, zabave,
primanja).
Kao početni motiv preuzet je problem svakodnevice: njene (dis)kontinuiranosti,
trajanja i (ne) smisla. Potom se razrađeni motivi prebacuju u potpuno
izmijenjene tjelesne i verbalne kontekste, u serijama odgoda,
prisjećanja, imaginiranja, pa i laganja o pojedinim događajima. Plesni
su koraci i iskustvo plesne škole tek okidač za dublju kazališnu
meditaciju o problemu drugosti (sljepoće, no i bilo kojeg oblika
drukčijosti) i bitaka koje svakodnevno vodimo sa vlastitim predrasudama,
plutajući u svijetu globalnog mikronasilja...Deplasiranost
prostorno-vremenskih koordinata uzrok je izoliranim fragmentima izvedbe.
Ksenija Zec diplomirala je na Školi za balet i ritmiku u Zagrebu
1982. godine. Od završetka školovanja kontinuirano djeluje kao koreograf
i autor plesnih predstava, te kao suradnik za scenski pokret u dramskim
predstavama. Zaposlena je na Akademiji dramske umjetnosti, Zagreb . Od
1993. do 1996. predavala je na dislociranom studiju glume ADU-a u
Osijeku. S bivšim osječkim studentima glume osniva Neovisnu umjetničku
scenu Barutana (2000. god). Također, surađuje sa Kazalištem slijepih i
slabovidnih NOVI ŽIVOT u okviru kojeg vodi radionicu plesa i scenskog
pokreta, te Teatrom Exit u kojem je režirala recentni projekt: Zapadni
kolodvor.
Za koreografiju „Isto“ u produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla
osvojila je Nagradu hrvatskog glumišta 2005.
Nakon uspješnih postavljanja Jarryjevog Ubua i tekstova Davida Ivesa,
Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život okreće se plesu. Slijedimo,
dakle, nove kazališne odrednice, koristeći se sličnim pretpostavkama kao
i u istraživanju pokreta u predstavama Nule i ništice i Kralj Gorgodan.
Prodori su mogući i u onim prostorima kojim kraljuju predrasude i šutnja
o tijelu.
Predstavom Nos vamos a ver otvaramo se projektima koji, istražuju
tjelesnost, glumčevu i plesnu prisutnost, (ne)savršenost ljudskog
tijela. Unatoč otvorenoj formi, ipak računamo na ulogu neposredne
društvene realnosti, sve u borbi protiv stereotipa koji opterećuju
granice naših utopija.
Radom na klasičnim, dramskim, inovativnim, modernističkim, domaćim,
stranim tekstovima Novi život nudi drugačiju izvedbenu energiju, lomeći
granice kazališnih predrasuda na svojim putovanjima u zemlji i
inozemstvu. Od 1999. Kazalište je osnivač Međunarodnog festivala
slijepih i slabovidnih : BIT, jedinstvenog festivala u svjetskim
razmjerima, koji okuplja kazališne umjetnike spomenute specifičnosti.
|
