Peter Shaffer
JONADAB



Dvorište HNK Split, 24. srpnja 2007.


Redatelj : Dejan Projkovski
Asistentica redatelja : Jasmina Vasileva
Prijevod i adaptacija : Simeon Serafimovski
Scenografija : Vlado Đorevski
Kostimografija : Blagoj Mičevski
Glazba : Dragan Dautovski
Koreografija : Krenare Nevzati - Keri
Scenski pokret, rituali i obredi : Aleksandar Iliev
Lektorica Proof Reading: Jelica Inaleska

Radnja se zbiva u Jeruzalemu, tisuću godina prije Krista


Lica
JONADAB, unuk kralja Davida Branko Đorđev
DAVID, Kralj Judeje i Izraela Mitko S. Apostolovski
AMNON, Davidov najstariji sin Rubens Muratovski
ABŠALOM, Davidov najmiliji sin Igor Stojčevski
TAMARA, Davidova jedina kći Gabriela Petruševska

Zbor : Filip Trajković, Trajanka Ilieva, Miki Ančevski, Gorast Cvetkovski, Borče Načev, Boško Bozadžievski; Daniela Stojkovska; Blagica Trpkovska; Mihajlo Nastovski

Inspicijent : Sabahudin Kaproi
Šaptačica : Žaklina Đorgievska
Svjetlo : Kire Stavrevski
Ton : Čedomir Mladenovski

 

Kome čudo postojanja nije dovoljno, možda će Boga po njegovim odmazdama spoznati

Tekst "Jonadab" Petera Shaffera, engleskog dramatičara, obrađuje starozavjetnu biblijsku temu o incestu i bratoubojstvu. Radnja se odvija na dvoru izraelskog kralja Davida, tisućljeće prije Krista.
Čovjekova želja da bude besmrtan i žrtve, odnosno zablude kroz koje prolazi kako bi taj cilj ostvario - osnovna su tema predstave. Jonadab, sin Davidova brata Šimeja, u zavadi je s Bogom i cijelu intrigu i pokreće kako bi pokazao da Bog ili ne postoji, ili nije svemoguć. Osim kralja Davida, njegovih sinova Amnona i Abšaloma te kćerke mu Tamare, u predstavi je neprestano prisutan i narod Izraela sa svojim obredima i vjerovanjima.
Niz uzastopnih, tragičnih događaja, započet će Jonadabovim nagovorom Amnona da obljubi sestru Tamaru. Tragedija osramoćene Tamare nastavit će se osvetom Abšaloma, brata Amnonova za taj gnusni čin, ali samo zato što je i Abšalom u nju zaljubljen…
Kad još raspamećena Tamara ubije i Abšaloma, cjelokupno Davidovo potomstvo pokazat će se tek lako manipuliranim lutkama u Jonadabovim rukama. Kralj David na koljenima, sinovi mrtvi, a kći oblivena krvlju - i nesretni Jonadab. Jer, kako mu čudo samog postojanja nije bilo dovoljno da pojmi Boga, on ga dokučuje tek na temelju kazni što ih Bog posla i njemu i narodu Izraela, što je u predstavi dojmljivo prikazano teatrom ritualne žestine.

Shaffer, Peter [Levin] (1926), engleski je pisac čija se plodna karijera često spominje u vezi sa značajnim uspjesima u Americi. Na Broadwayu je često i uspješno izvođen još od kraja pedesetih prošlog stoljeća, a kulminacija njegove popularnosti zacijelo je došla tek kao posljedica činjenice da je Miloš Forman čuvenog Amadeusa (1984) radio prema njegovom scenariju. Ovjenčan brojnim nagradama, i spisateljskim i scenarističkim, za vrlo širok dijapazon svog djelovanja, Shaffer "Jonadaba" piše 1985. nakon rada na Amadeusu, pa kad kritičari govore o Jonadabu kao o "tipično shafferovskom karakteru", onda zacijelo misle na činjenicu da je u njemu tako mnogo "salierijevskog", odnosno pakleno intrigantskog, pa je kao takav sjajan pokretač radnje čiji put još od početka nije baš "popločan najboljim namjerama".

Dejan Projkovski široko je afirmirani makedonski redatelj, čije područje rada nije vezano samo uz dramski teatar, nego uključuje i operno kazalište i pantomimu. Njegov redateljski rukopis prisutan je također i u Grčkoj (predstava "Suze i smijeh" u Sofiji), kao i u radu s Turskim kazalištem u Skopju gdje je nedavno postavljao Moliereova Tartuffea. Njegov redateljskog pristup otvoren je u potpunosti slobodnom miješanju žanrova te još više nastojanju da dramski momenti budu snažno potpomognuti magijom plesa i snagom glazbenih elemenata.