|
|
|||||
|
|
|||||
|
49SPLITSKOLJETO JOSO ŠPRALJA KORNATSKI MOTIVI |
|
Otvaranje
izložbe: Galerija Foto kluba Split Ovo je druga izložba koju Foto klub ostvaruje u suradnji sa 49. Splitskim ljetom. Riječ je o izložbi fotografija Zadarskog umjetnika Jose Špralje, iz fundusa zadarske galerije. Izložbu će u prisutnosti autora otvoriti prof. Tonći Šitin. Iako će Splićani imati rijetku priliku upoznati njegov stvaralački opus pedesetih godina, treba reći da Joso Špralja i pola stoljeća kasnije, iznimno dosljedan vlastitu promišljanju medija, u novim ciklusima, kao da povezuje sve davno iščezle prizore na nov, moderan i fotografski suveren način. |
|
JOSO ŠPRALJA
Joso
Špralja iznimno je svestran umjetnik – fotograf, keramičar, grafičar
i šansonijer – koji je u Torontu dosegnuo jednu od najblistavijih
karijera suvremenih hrvatskih estradnih umjetnika i uspješnih poslovnih
ljudi. Pa ipak, medij
fotografije njegova je prva okupacija. Rođen 1927. godine, fotografiju je
počeo učiti već kao trinaestogodišnjak u majstora Ivana Jeričevića,
a završio nakon 6 godina (1948.) u Ratka Novaka. Početkom pedesetih
radio je kao fotograf u Znanstvenoj knjižnici i u Arheološkom muzeju, da
bi Zadar 1956. godine zamijenio Zagrebom gdje je studirao pjevanje. 1961.
iselio je u Kanadu da bi se rodnom gradu vratio 1998. Fotografija
je, unatoč poslovnim i umjetničkim uspjesima na drugim poljima, bila i
ostala njegova profesija i ljubav, potpisao je niz samostalnih izložbi
("Josin svijet", "More», "Etno Joso", "Indijanci"...)
i sudjelovao na mnogim skupnim fotografskim predstavljanjima, a zadnju,
"Tune" koju potpisuje s unukom Jeanom Marcom Saldinijem
predstavio je u Zadru prošle godine. Dobitnik je niza nagrada za
fotografiju, od prve iz davne 1953. godine (Prva nagrada na natječaju
"Foto-kino revije" u Beogradu), preko druge nagrade i Nagrade
skupine novinara Glasa Zadra za najbolju kolekciju na izložbi "Fotografija
u službi kazališta", Zlatne medalje na Salonu fotografije 1959. u
Beogradu, diplome na 3. međunarodnoj izložbi "Čovjek i more"
u Zadru, do nagrada i medalja koje bilježi u inozemstvu od 1988. godine
(Australija, Estonija...)
Stvaralački
postupak temelji na dubokoj emotivnoj povezanosti s rodnim krajem. Snimajući
sukladno dokumentarističkoj estetici, diskretno se priklanja osobnoj
interpretaciji, a preko nje ekspresiji s metaforičkim implikacijama. "Joso
Špralja kao fotograf se javlja pedesetih godina u duhu tada aktualnog
trenda neorealizma koji je duboko ulazio u sve pore stvarnosti teškog života,
ali uvijek s notom poetičnosti. Radio je poetske i izražajne aktove i
uvjerljive portrete i to izvanrednom fotografskom tehnikom, tj.
Majstorskom uporabom kontrasta svijetlog i tamnog, ali i vještom
upotrebom sivila. U oblikovanju njegova fotografskog svjetonazora, osim
naukovanja kod Jeričevića i Novaka, uvelike je utjecalo i druženje s
jednim od najvećih hrvatskih fotografa Antom Brkanom, pa u vremenu u
kojem je nastala njegova fotografija možemo reći da se u Zadru oblikovao
osebujan krug fotografa, koji se u stručnoj terminologiji naziva "Zadarskom
školom fotografije". U
hrvatskoj fotografiji tog vremena Špraljini su otočni motivi, te aktovi
i portreti značili svojevrstan iskorak u odnosu na tadašnje fotografske
standarde pa su vrlo rano prepoznati kao zasebna vrijednost. Dok je
djelovao u Zadru objavio je niz serija i tematskih snimaka s etnografskim
motivima, a jednako kreativno snimajući dokumentarni materijal, uspio je
svojim snimcima sačuvati likove i prizore kojih danas nema". Karmen
Travirka – Marčina
"Vuče
me more..., jednom nam je rečenicom Joso Špralja sve objasnio. Shvatili
smo zašto se iz KanadE, nakon gotovo četiri desetljeća, vratio živjeti
u rodni Zadar, a bilo nam je i jasnije kako je u dobi od 73 godine imao
volje izlaziti na pučinu kod otoka Iža i satima snimati upečatljiv
ciklus fotografija pod nazivom "Tune".
Gotovo sve što je radio u životu na neki način mu je bilo vezano
uz more. I slike i fotografije i pjesme, pa čak i restoran "Joso's"
u Torontu, gdje su na morske specijalitete godinama dolazili Salvador
Dali, Anthony Quinn, Hugh Grant, Michael Douglas..., a njegove riblje
specijalitete u restoranu kojeg danas vode potomci, došla je kušati i
Sharon Stone... (Ivo
Šćepanović, Slobodna Dalmacija, prilog "More" 22. 11. 2002.) Umjetničke
fotografije, kipovi, slike i grafike, koje potpisuje Joso Špralja, govore
o svestranosti tog zadarskog umjetnika. Manje se zna da je šezdesetih i
sedamdesetih godina ostvario i zavidan glazbeni uspjeh u Americi. Nakon 39
godina iseljeništva vratio se u Zadar gdje sa suprugom Angelinom i dalje
stvara zanimljive projekte. Privodi kraju obnovu jednog od
srednjovjekovnih bastiona u koji će smjestiti svoju zbirku prikupljenu
tijekom više od pola stoljeća. Iako zbog bolesti više ne nastupa, Špralja
još za svoju dušu i prijatelje prebire po gitari. Sve je počelo prije
četrdesetak godina kada se iz Zadra odselio u Kanadu. Ondje je počeo
pjevati u jednoj kavani te upoznao izraelsku pjevačicu Malku. S njom je
osnovao uspješan duo, snimao ploče te nastupao na televiziji i radiju.
Nakon toga, uspješnu pjevačku karijeru zamijenio je ugostiteljstvom te u
Torontu otvorio restoran. Iz
ljubavi prema Hrvatskoj i Zadru počeo je prije desetak godina obnavljati
jedan od zadarskih srednjovjekovnih bastiona u sklopu kojeg je arsenal.
Ističe kako strašno voli svoj grad i kako je bio presretan kada je
napokon, 1989. godine, dobio dozvolu za arsenal koji i dan danas uređuje
i u kojem misli otvoriti galeriju. (iz arhive HTV-a)
Priredila: Vesna Božanić Serdar
|
