O FESTIVALU

PROGRAM  

NAGRADE

NOVOSTI 

ULAZNICE

SPONZORI

ABOUT FESTIVAL

PROGRAMME

AWARDS

NEWS 

TICKETS

SPONSORS

49SPLITSKOLJETO
14. srpnja - 14. kolovoza 2003.

JOSO ŠPRALJA KORNATSKI MOTIVI

Otvaranje izložbe: Galerija Foto kluba Split
Marmontova, 04. kolovoza u 22.00h


Ovo je druga izložba koju Foto klub ostvaruje u suradnji sa 49. Splitskim ljetom. Riječ je o izložbi fotografija Zadarskog umjetnika Jose Špralje, iz fundusa zadarske galerije. Izložbu će u prisutnosti autora otvoriti prof. Tonći Šitin.

Iako će Splićani imati rijetku priliku upoznati njegov stvaralački opus pedesetih godina, treba reći da Joso Špralja i pola stoljeća kasnije, iznimno dosljedan vlastitu promišljanju medija, u novim ciklusima, kao da povezuje sve davno iščezle prizore na nov, moderan i fotografski suveren način.

JOSO ŠPRALJA

 

Joso Špralja iznimno je svestran umjetnik – fotograf, keramičar, grafičar i šansonijer – koji je u Torontu dosegnuo jednu od najblistavijih karijera suvremenih hrvatskih estradnih umjetnika i uspješnih poslovnih ljudi.  Pa ipak, medij fotografije njegova je prva okupacija. Rođen 1927. godine, fotografiju je počeo učiti već kao trinaestogodišnjak u majstora Ivana Jeričevića, a završio nakon 6 godina (1948.) u Ratka Novaka. Početkom pedesetih radio je kao fotograf u Znanstvenoj knjižnici i u Arheološkom muzeju, da bi Zadar 1956. godine zamijenio Zagrebom gdje je studirao pjevanje. 1961. iselio je u Kanadu da bi se rodnom gradu vratio 1998.

Fotografija je, unatoč poslovnim i umjetničkim uspjesima na drugim poljima, bila i ostala njegova profesija i ljubav, potpisao je niz samostalnih izložbi ("Josin svijet", "More», "Etno Joso", "Indijanci"...) i sudjelovao na mnogim skupnim fotografskim predstavljanjima, a zadnju, "Tune" koju potpisuje s unukom Jeanom Marcom Saldinijem predstavio je u Zadru prošle godine. Dobitnik je niza nagrada za fotografiju, od prve iz davne 1953. godine (Prva nagrada na natječaju "Foto-kino revije" u Beogradu), preko druge nagrade i Nagrade skupine novinara Glasa Zadra za najbolju kolekciju na izložbi "Fotografija u službi kazališta", Zlatne medalje na Salonu fotografije 1959. u Beogradu, diplome na 3. međunarodnoj izložbi "Čovjek i more" u Zadru, do nagrada i medalja koje bilježi u inozemstvu od 1988. godine (Australija, Estonija...)


O UMJETNIČKOM ČINU

Stvaralački postupak temelji na dubokoj emotivnoj povezanosti s rodnim krajem. Snimajući sukladno dokumentarističkoj estetici, diskretno se priklanja osobnoj interpretaciji, a preko nje ekspresiji s metaforičkim implikacijama.

"Joso Špralja kao fotograf se javlja pedesetih godina u duhu tada aktualnog trenda neorealizma koji je duboko ulazio u sve pore stvarnosti teškog života, ali uvijek s notom poetičnosti. Radio je poetske i izražajne aktove i uvjerljive portrete i to izvanrednom fotografskom tehnikom, tj. Majstorskom uporabom kontrasta svijetlog i tamnog, ali i vještom upotrebom sivila. U oblikovanju njegova fotografskog svjetonazora, osim naukovanja kod Jeričevića i Novaka, uvelike je utjecalo i druženje s jednim od najvećih hrvatskih fotografa Antom Brkanom, pa u vremenu u kojem je nastala njegova fotografija možemo reći da se u Zadru oblikovao osebujan krug fotografa, koji se u stručnoj terminologiji naziva "Zadarskom školom fotografije".  U hrvatskoj fotografiji tog vremena Špraljini su otočni motivi, te aktovi i portreti značili svojevrstan iskorak u odnosu na tadašnje fotografske standarde pa su vrlo rano prepoznati kao zasebna vrijednost. Dok je djelovao u Zadru objavio je niz serija i tematskih snimaka s etnografskim motivima, a jednako kreativno snimajući dokumentarni materijal, uspio je svojim snimcima sačuvati likove i prizore kojih danas nema".

Karmen Travirka – Marčina


Osobit osjećaj za etno-motive, život zadarskih otočana, specifičnu arhitekturu škoja, težake, ribare, lovinu... Špralja je sačuvao i do današnjih dana, iako se za dugog boravka u Kanadi njegov izričaj mijenjao, poglavito otkad se počeo baviti kolor fotografijom. Unatoč fokusiranju fotografskih interesa na boju, Špralja kroz cijeli opus ne može pobjeći od iskrenog zanimanja za ljudski lik, a uvjerljivost njegova iskaza zasniva se na dubokom poznavanju i doživljaju čovjeka, s kojim je suosjećanje prisutno čak i kada su prizori prožeti blagom ironijom. Riječ je umjetniku koji motivu prilazi emotivno i s vrlo izraženom senzualnošću.


MEDIJI:

"Vuče me more..., jednom nam je rečenicom Joso Špralja sve objasnio. Shvatili smo zašto se iz KanadE, nakon gotovo četiri desetljeća, vratio živjeti u rodni Zadar, a bilo nam je i jasnije kako je u dobi od 73 godine imao volje izlaziti na pučinu kod otoka Iža i satima snimati upečatljiv ciklus fotografija pod nazivom "Tune".  Gotovo sve što je radio u životu na neki način mu je bilo vezano uz more. I slike i fotografije i pjesme, pa čak i restoran "Joso's" u Torontu, gdje su na morske specijalitete godinama dolazili Salvador Dali, Anthony Quinn, Hugh Grant, Michael Douglas..., a njegove riblje specijalitete u restoranu kojeg danas vode potomci, došla je kušati i Sharon Stone...

(Ivo Šćepanović, Slobodna Dalmacija, prilog "More" 22. 11. 2002.)

 

Umjetničke fotografije, kipovi, slike i grafike, koje potpisuje Joso Špralja, govore o svestranosti tog zadarskog umjetnika. Manje se zna da je šezdesetih i sedamdesetih godina ostvario i zavidan glazbeni uspjeh u Americi. Nakon 39 godina iseljeništva vratio se u Zadar gdje sa suprugom Angelinom i dalje stvara zanimljive projekte. Privodi kraju obnovu jednog od srednjovjekovnih bastiona u koji će smjestiti svoju zbirku prikupljenu tijekom više od pola stoljeća. Iako zbog bolesti više ne nastupa, Špralja još za svoju dušu i prijatelje prebire po gitari. Sve je počelo prije četrdesetak godina kada se iz Zadra odselio u Kanadu. Ondje je počeo pjevati u jednoj kavani te upoznao izraelsku pjevačicu Malku. S njom je osnovao uspješan duo, snimao ploče te nastupao na televiziji i radiju. Nakon toga, uspješnu pjevačku karijeru zamijenio je ugostiteljstvom te u Torontu otvorio restoran.  Iz ljubavi prema Hrvatskoj i Zadru počeo je prije desetak godina obnavljati jedan od zadarskih srednjovjekovnih bastiona u sklopu kojeg je arsenal. Ističe kako strašno voli svoj grad i kako je bio presretan kada je napokon, 1989. godine, dobio dozvolu za arsenal koji i dan danas uređuje i u kojem misli otvoriti galeriju.

(iz arhive HTV-a)

 

Priredila: Vesna Božanić Serdar