|
Jedino
što povodom gostovanja Ribarskih svađa u "PDG Nova
Gorica" verziji ne treba činiti, jest prepričavati sadržaj. Još
manje se treba bojati sjeverno-jadranske dijalektalne verzije u kojoj je
načinjen prijevod Mirka Rupela. Jer, ako su Zdrahe, Razmirice, Svađe,
Zadjevice... mogli razumjeti u Rijeci, u Piranu, u Beogradu, u Skopju - a
sve su to mjesta u kojima je predstava gostovala za posljednje dvije
godine - onda ni za Split koji "u Svađama" nije bez stanovite i
to vrlo respektabilne tradicije, ne treba strahovati.
Uostalom, zar bi se "sve kultniji" Vito Taufer uopće prihvatio
Goldonijevih Ribarskih svađa da u njima nije pronašao cijeli jedan nikad
dovoljno igran svijet, kojega on naziva mikrokozmosom svih naših odnosa.
"Sve velike priče - reći će Taufer - tragika i komika čovještva
i čovjeka, i također svi mogući nesporazumi, lako se pokazuju upravo u
arhetipskom okružju kakvo slika Goldoni. Jer, sve je u tome da se kroz začudnu
priču, kroz kazališnu poeziju prepozna svijet. Sto godina kasnije tako
će pisati Čehov, koji je pravi nasljednik goldonijevskih razmišljanja o
čovjeku."
Konačno, ako su uz brojna gostovanja i festivale, i nagrade neko svjedočanstvo
kvalitete, ni toga "Zdrahama" ne manjka: na Danima komedije u
Celju 2002. godine Radoš Bolčina koji igra Tomaža proglašen je
najboljim glumcem, a Vito Taufer nagrađen za najbolju režiju... Ali sve
to nije ništa u usporedbi sa zadovoljstvom gledanja same predstave, a
njega Vam nikakva priča o predstavi ne treba pokvariti.
|
