O FESTIVALU

PROGRAM  

NAGRADE

NOVOSTI 

ULAZNICE

SPONZORI

ABOUT FESTIVAL

PROGRAMME

AWARDS

NEWS 

TICKETS

SPONSORS

49SPLITSKOLJETO
14. srpnja - 14. kolovoza 2003.

NICCOLÒ MACHIAVELLI MANDRAGOLA

"Comedia di Callimaco: E di Lucretia" napisana je 1518, 
a kao "Mandragola", objavljena je 1927.
Prijevod: Ivo Frangeš

Premijera: Split, Carrarina poljana, 24. srpnja 2003.

Reprizne izvedbe: 25, 26. i 31. srpnja, 1. kolovoza

Redatelj: Krešimir Dolenčić

Dramaturginja: Ana Tonković Dolenčić

Scenografkinja: Dinka Jeričević

Kostimografkinja: Danica Dedijer

Glazba: Dragan Lukić LUKY

Oblikovanje svjetla: Zoran Mihanović

Oblikovanje zvuka: Željko Mravak

Koreografkinja: Roza Nastoska

Inspicijent: Neda Utrobičić
Asistent scenografa: Ozren Bakotić
Asistent kostimografa: Ivana Jelavić

Uloge:

Callimaco: Nikola Ivošević

Siro, njegov sluga: Nenad Srdelić

Messer Nicia: Ratko Glavina

Ligurio: Milivoj Beader

Sostrata: Jasna Malec

Fra Timoteo: Ilija Zovko

Lucrezia: Marija Škaričić

Jedna žena: Jolanda Tudor

Vokalno instrumentalni sastav HIPOKRAS:
Danira Ipavec - harmonika / Gunilla Axelsson - violina / Nenad Bego - kontrabas
Jolanda Tudor - vokal

NICCOLÒ MACHIAVELLI (1469 - 1527) - MANDRAGOLA (1518)

Čuvenim Vladarom (Il Principe, 1513) Machiavelli je obilježio političku filozofiju narednih stoljeća, a tako će zacijelo ostati i kad za desetak godina budemo slavili 500 godina od nastanka tog djela koje je svako moguće državništvo definitivno udaljilo od pojmova sreće i vrline i privelo činjenici da vladar, prije svega, mora raspolagati srčanošću, odlučnošću, smjelošću i ne manje lukavošću.
Pet godina kasnije (1518) Machiavelli je napisao i svoje najbolje literarno djelo, čuvenu komediju Mandragola, koju mnogi smatraju najboljom komedijom 16. stoljeća.
I Mandragola standardnim crtama svoga ustroja - kao što su složen zaplet, pet činova, konvencionalni tipovi pa i novelistički motiv podvale prema uzoru na Boccaccia - podsjeća na tipičnu strukturu renesansne komedije. Ali svojom fabulom o trijumfu beskrupuloznee inteligencije nad glupošću, u smislu već poznatih piščevih pogleda, sve ostale nadmašuje predočujući oštru sliku amoralnog društva prožetu superiornim kritičkim odnosom prema niskoj i nedostojnoj zbilji.

Zaplet se odvija oko psihološki autentičnih likova starog i priglupog muža koji po svaku cijenu hoće dijete od lijepe i krijeposne supruge; lukavog parazita koji izmisli plan kako će zaljubljeni mladić s tom mladom ženom ostvariti ljubav; pohlepnog i pokvarenog ispovjednika u liku najznačajnijeg junaka komedije fra Timotea koji zajedno sa ženinom majkom i služeći se svojim duhovnim autoritetom, na zadovoljstvo sviju, omogući uspjeh plana.

Mandragola svoju umjetničku vrijednost temelji na istim misaonim dimenzijama koje su pronijele slavu pisca Vladara i drugih političkih i povijesnih spisa.

NICCOLÒ MACHIAVELLI (1469 - 1527) - MANDRAGOLA (1518)

With his famous play The Prince (Il Principe, 1513) Machiavelli has left an indelible mark on political philosophy of the following centuries, and it will certainly remain that way even ten years from now when we shall celebrate five hundred years since the play has been written. It is the play that has definitely showed us how statesmanship on one side and happiness and virtues on the other are the opposite categories The main philosophy of  The Prince is that every ruler must, above all, have qualities such as courage, resoluteness, boldness and craftiness.

.Five years later, in 1518 Machiavelli wrote his best play, the famous comedy Mandragola, which is, according to many opinions, considered the best comedy of 16^th century.

Mandragola and its main structure – intricate plot, five acts, conventional characters, motif of deception taken from Boccaccio’s works – remind us of a classic Renaissance comedy. However, its story of the triumph of unscrupulous intelligence over stupidity is superior to all other such comedies, giving us a sharpseeing picture of immoral society imbued with a superior critical relation to mean and worthless reality.
The plot centers around psychologically authentic characters of an old and foolish husband who, at any cost, wants to have a child with his beautiful and virtuous wife; a cunning parasite who thinks of a plan how a young man could realize his love to the beautiful wife; a greedy and corrupt confessor Timoteo Friar who, to everyone’s satisfaction, together with the wife’s mother and using his own religious authority, makes the plan come true.
The artistic value of Mandragola is based on the same ideas that have made the author of The Prince and of other political and historical works famous.