O FESTIVALU

PROGRAM  

NAGRADE

NOVOSTI 

ULAZNICE

SPONZORI

ABOUT FESTIVAL

PROGRAMME

AWARDS

NEWS 

TICKETS

SPONSORS

49SPLITSKOLJETO
14. srpnja - 14. kolovoza 2003.

EDWARD CLUG LACRIMAS  EDWARD CLUG LACRIMAS

Premijera: Balet SNG Maribor, 20. 12. 2002.
Izvedba na 49. splitskom ljetu - Tvrđava Gripe, 29. 07. 2003.

LACRIMAS / SOLZE / SUZE: plesni projekt Edwarda Cluga


PREDSTAVU SU PRIPREMILI:

Koreograf i redatelj: Edward Clug / Asistentica koreografa: Valentina Turcu - Toš / Scenograf: Marko Japelj / Kostimograf: Leo Kulaš / Oblikovanje svjetla: Sašo Bekafigo / Oblikovanje zvuka: Gorazd Vever / Inspicijenti: Peter Krajnc, Uroš Kus

GLAZBA:

Jean Marc Zelwer, Lhassa, Gotan Project, Ibrahim Ferrer, Shigeru Umebayashi,
Michael Galasso i Nate King Cole

U PREDSTAVI IGRAJU:
Tanja Baronik, Adriana Cioata, Klavdija Čerimagič, Alenka Ribič - Lufer, Pia Mlekuš,
Cleopatra Purice, Valentina Turcu-Toš
Edward Clug, Christian Guerematchi, Tiberiu Marta, Seriu Moga, Aleš Tkalec

Lacrimas / Solze / Suze - treći je to samostalni autorski projekt Edwarda Cluga u SNG-u Maribor u kojemu djeluje od 1991. godine. Tamo je došao kao rumunjski plesač, nakon što je u vlastitoj zemlji osvojio praktično sve plesne nagrade na natjecanjima mladih talenata. Proteklih desetak godina plesao je u SNG Maribor brojne glavne uloge klasičnog i modernog baletnog repertoara, a kao plesač pojavljuje se i u vlastitim projektima, pa to vrijedi i za Suze.

Clugovi koreografski interesi također nisu od jučer. Naime, kao koreograf on potpisuje čak tri velika redateljska projekta poznatog nam i visoko cijenjenog Tomaža Pandura: CARMEN, LA DIVINA COMMEDIA i BABILON, a prije SUZA, Edward Clug polučio je zapažen uspjeh i svojim prethodnim dvjema koreografijama: ONE i TANGO. Za Tango, Clug je primio tri vrlo značajne nagrade: na Međunarodnim baletnim natjecanjima u Varni (1998) i Nagoyi (1999), te nagradu Baletnih umjetnika Slovenije za najbolju plesnu predstavu (1999).

Ono o čemu govore SUZE možda je najbolje opisati Clugovom metaforom "ptica u krletki". U njoj se nalazimo kao u dobrovoljnoj vrsti prognanstva, a svejedno čekamo da nam netko drugi otvori vrata i izbavi nas. Neveselu sudbinu koja je sve izvjesnija zadovoljni smo što ćemo odgoditi za poneki sat. Čak ni plakati nećemo zbog skorog skončanja, jer rekli su da ono "neće boljeti i da suze radije sačuvamo za..." Ni naša druga polovica s kojom smo bili rođeni nije se ponašala drukčije. I njoj su rekli isto...